Da se to desi u bilo kojoj drugoj profesiji, ljudi koji to urade bi bili smatrani običnim lopovima i poslani u zatvor. Kriminal je kroz mito i iznuđivanje dvostruko naplaćivati nekome uslugu, koju bi trebao platiti samo jedan put.
Međutim, većina zdravstvenih osiguranika u BiH bez pogovora pruža novac svojim doktorima.
Oni prvo plate doprinos za zdravstveno osiguranje kad im se odbije od plate, zatim ljekari često traže ‘ekstra plaćanje’ da bi pacijent bio prvi na spisku za određenu operaciju, i, konačno, pacijent doktoru ostavlja ‘napojnicu’ nakon pružene ljekarske usluge da bi bio siguran da će ga se ovaj sjećati po dobrom.
Linija koja razdvaja etičko od neetičkog ponašanja postala je nevidljiva u očajničkoj potrazi pacijenata za boljom medicinskom njegom kao i medicinskih radnika za boljom zaradom.
Tokom četiri sedmice istraživanja tim od devet novinara Centra za istraživačko novinarstvo (CIN) u Sarajevu razgovarao je sa ljekarima, pacijentima i odgovornima u zdravstvu u pokušaju da otkrije kako se dogodilo da je medicinska etika pala toliko nisko da dovodi do toga da ljekari i pacijenti pređu na drugu stranu zakona.
Za doktore to nije mali posao. Mito može koštati pacijenta od 100 KM pa do 2.500 KM, u zavisnosti od potrebne ljekarske intervencije, izjavljuju zvaničnici u zdravstvu. U zakonski mnogo nejasnijoj oblasti, doktori dodatno rade u privatnim klinikama na kojima su zaposleni ili kojih su vlasnici. Ta praksa je djelomično legalizovana u FBiH, a faktički neregulisana u RS-u.
Međutim, zvaničnici izjavljuju da, neovisno od zakonskih odrednica, dodatno zaposlenje pomaže guranje zdravstvenog sistema u bankrot zbog neiskorištenog radnog vremena doktora i njihovog naplaćivanja privatnih usluga u državnim zdravstvenim ustanovama.
Zakon u FBiH i RS-u je u vezi s pitanjem mita jasan.
Prema Krivičnom zakonu, primanje ili pružanje mita je kriminalni prekršaj za koji počinilac može biti kažnjen sa do pet godina zatvora. Doktor također može izgubiti dozvolu za rad zbog nepoštivanja ljekarskog etičkog koda.
Prema izjavama iz kancelarija tužilaca u oba entiteta, od rata do danas nijedan ljekar nije osuđen zbog primanja mita ili je zbog toga izgubio dozvolu za rad. Također, nijedan pacijent nije osuđen zbog pružanja mita.
Najvažniji razlog što se zakon ne primjenjuje je mali broj svjedoka kriminalnih radnji, kaže Martin Kvaternik, ministar zdravstva u RS-u.
‘Svi mi govorimo o tome i svi smo upoznati s tim, ali niko neće neki slučaj prijaviti policiji’, kaže Kvaternik.
Dr. Dragan Kostić, energični upravnik Kliničkog centra u Banjoj Luci, sjeća se jedne žene koja je došla da mu se požali na ljekara. Čim ju je zamolio da potpiše pismenu izjavu, napustila je njegov ured.
‘Pacijenti vjeruju da se doktori drže složno, te ako se suprotstave jednom, neki drugi im neće jednog dana htjeti pružiti ljekarsku pomoć’, kaže Kostić.
Međutim, u posljednje vrijeme činjenice ukazuju na to da pacijenti postaju hrabriji u suprotstavljanju slučajevima iznuđivanja.
U Prijedoru će suditi doktoru koji je navodno prije operacije tražio od pacijenta 200 KM za ‘hirurški konac’. Kad je pacijent otišao prijaviti slučaj u policiju, upotrijebili su označenu novčanicu da bi došli do dokaza protiv doktora.
Drugi muškarac se požalio policiji u Sarajevu kad mu je, navodno, ljekar zatražio 2.000 KM, tvrdeći da može naći specijalistu za problematičnu trudnoću njegove supruge. Slučaj je poslat u ured javnog tužioca Kantona Sarajevo.
Posljednji je slučaj žalbe policiji od direktora bolnice u Zenici, nakon što je pacijentica na odjelu ginekologije tvrdila da joj je doktor zatražio 300 KM. Policija je tek započela istragu povodom tog slučaja.
Ministar Kvaternik i ostali upiru prstom u udruženja ljekarskih komora, u čijoj nadležnosti je izdavanje i oduzimanje dozvola za rad ljekarima, jer ne primjenjuju etička pravila protiv mita i poklona u njihovoj profesiji.
Zakonske odrednice koje regulišu rad ljekarskih udruženja u oba entiteta predviđaju da se svakom ljekaru koji prekrši ljekarski etički kodeks, koji je istovjetan u FBiH i u RS-u, oduzme dozvola za rad. Međutim, prema izjavi ljekarskih udruženja, u BiH nikada nije bilo niti jednog slučaja u kojem je doktoru iz bilo kojeg razloga oduzeta dozvola za rad.
Dr. Lazarević, predsjednik Ljekarskog udruženja RS-a, tvrdi da se prema ljekarskom kodeksu diploma može oduzeti samo zbog profesionalne greške, a ne zbog primanja mita.
Međutim, u kodeksu jasno stoji da ljekar ‘ne smije iskorištavati pacijenta ni fizički ni emocionalno ni materijalno’. Dalje je specifično navedeno da ‘osim redovne nadoknade za svoj rad, tj. plaće ili honorara i lične satisfakcije zbog pružanja pomoći pacijentu, on/ona ne smije primiti niti jedan drugi vid nadoknade.’
Ljekarsko udruženje Kantona Sarajevo izgleda nije ništa više zainteresovano da se bavi problemom mita.
‘Nismo primili nikakvu žalbu od strane građana’, kaže dr. Bećir Heljić, predsjednik udruženja. ‘Nećemo ih moliti da dostave žalbe protiv ljekara ako oni to ne žele’, kaže on.
Etička zbrka u vezi s primanjem mita odražava se i na zakon o dodatnom zaposlenju u oba entiteta.
Zakonsko pravo na rad i etički standardi ljekarske profesije u direktnoj su suprotnosti u oba entiteta.
U međuvremenu, dodatno zaposlenje ili dvojna praksa postalo je prava prijetnja državnom zdravstvenom sistemu.
Ljekari su skloni napustiti svoja redovna radna mjesta u radno vrijeme da bi obavili hirurške intervencije u privatnim ordinacijama, objašnjava dr. Tomislav Lučić, ministar zdravstva FBiH.
Ponekad čak vode i pacijente sa sobom predlažući im da se više liječe u privatnoj ordinaciji. Na kraju svega državne klinike ili bolnice plaćaju skupe preglede koje doktori u privatnim klinikama također naplaćuju.
Brojni radni sati i umorni doktori, na kraju krajeva, mogu negativno uticati na ljekarsku uslugu pacijentima, kažu odgovorni u zdravstvu.
‘Zaista je veoma teško raditi na dva mjesta jer je ovaj posao veoma iscrpljujući, mentalno i fizički’, kaže dr. Jasmina Krehić, član Etičkog komiteta Univerzitetskog kliničkog centra u Sarajevu.
U FBiH, zakoni o zdravstvenoj zaštiti štite interese i prihode ljekara. Doktorima je dozvoljeno da posjeduju privatne ordinacije i da u njima rade najviše do tri sata dnevno.
Dr. Nedret Mujkanović, direktor Univerzitetskog kliničkog centra u Tuzli, pokušao je staviti pacijente na prvo mjesto zabranivši ljekarima iz Kliničkog centra rad u privatnim ordinacijama.
Umjesto da ovo svoje pravilo bazira na Zakonu o zdravstvu, on je iskoristio Zakon o radu koji zabranjuje konkurenciju između dopunskog posla radnika i njegovog osnovnog zaposlenja. Ljekari iz centra su se požalili Uredu ombudsmena FBiH u Tuzli, koji je presudio protiv Mujkanovićeve odluke. Međutim, ministar zdravstva nije prihvatio mišljenje ombudsmena i Mujkanovićeva odluka je ostala pravosnažna.
U RS-u su ljekarima također bile važnije njihove zarade od usluga koje pružaju pacijentima, kad je prošle godine bio predložen zakon koji zabranjuje dodatno zaposlenje. Pobijedili su jer zakon nikada nije stigao do skupštine.
‘Ovo nas tjera da razmislimo o političkom uticaju ljekarskog lobija’, kaže dr. Dragan Kostić, direktor kliničkog centra u Banjoj Luci, koji je svim svojim ljekarima zabranio pravo na dodatni rad.
Kostić zasniva svoju zabranu na Zakonu o radu u RS-a u kojem stoji da doktor ne smije predstavljati konkurenciju svom poslodavcu u istoj profesiji. Prema Zakonu o radu, ljekari nemaju pravo na vlastite ordinacije sve dok su zaposleni od države.
U nadležnosti Ministarstva zdravlja je davanje dozvola za otvaranje privatnih ljekarskih ordinacija i vođenje registra postojećih ordinacija.
Shodno tome, Ministarstvo bi trebalo biti u mogućnosti spriječiti ljekare u državnoj službi da posjeduju privatne klinike.
Međutim, izgleda da Ministarstvo zdravstva RS-a čak i ne zna tačan broj registrovanih privatnih ordinacija. Prema njihovom registru, do novembra 2004. godine bilo je 166 registrovanih privatnih ordinacija.
Inspektori Ministarstva rada su, međutim, u istom periodu obavili inspekciju u preko 223 privatne ordinacije, izjavljuje inspektor Zoran Mikanović.
‘Zakon zabranjuje konkurenciju između zaposlenog i poslodavca’, kaže Mikanović. ‘Međutim, u stvarnosti je sasvim drugačija situacija.’
Prema Mikanoviću, dodatno zaposlenje treba biti kontrolisano od zdravstvenih inspektora.
Međutim, doktori se ne trebaju pretjerano brinuti da će uskoro ostati bez svojih privatnih ordinacija.
‘Naravno da obavljamo zdravstvene inspekcije ali nisam baš sasvim siguran da su one u mogućnosti sprovesti takvu kontrolu (o dvostrukom zaposlenju)’, kaže ministar Lučić.
