Zakašnjela pravda

06.07.2005
Print Friendly, PDF & Email

Piše: Centar za istraživačko novinarstvo

Nakon što je 13 zemalja donatora 2003. godine obezbijedilo novac za uspostavljanje Vijeća za ratne zločine pri državnom Sudu BiH, šef Odjela za vladavinu prava pri Uredu visokog predstavnika najavio je tada skoro imenovanje sudija.

No, osmi međunarodni sudac položio je zakletvu tek 5-og maja ove godine, a još uvijek se čeka da Vijeće otpočne sa prvim suđenjima.

Tužiteljstvo BiH mora izvršiti reviziju predmeta koji uključuju 4.500 osumnjičenih prije nego ijedan od tih predmeta bude prebačen na Vijeće. S druge strane, očekuje se da Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju (MKSJ) tek treba da prebaci prvi predmet iz Holandije u Sarajevo.

Uspjeh Suda u utvrđivanju istine o ratnim dešavanjima, izvođenje pred lice pravde i kažnjavanju počinioca, kako bi nekadašnje zaraćene strane mogle izgraditi zajedničku budućnost, mjeriće se povjerenjem javnosti u rad novog Vijeća.

U seriji od 11 članaka, tim novinara iz Centra za istraživačko novinarstvo (CIN) govori o pomirenju u BiH, te načinu na koji Vijeće može doprinijeti toj budućnosti.

Anketa koju je za CIN u martu ove godine proveo Prism Research, pokazuje da oko 72 procenta građana BiH ne zna gotovo ništa o Vijeću, te da je stanovništvo duboko podijeljeno u stavovima oko toga da li će ono doprinijeti pomirenju među konstitutivnim narodima u BiH.

Prema toj anketi, 61 posto ispitanika je nezadovoljno sporošću rada haškog suda i novog Vijeća.

Neki zvaničnici haškog suda i Suda BiH smatraju da je uspavljujuća brzina rada pravosudnih organa samo pokazatelj komplikovanosti zadatka uspostave, prvo suda u Hagu, a zatim i domaćih sudova u skladu sa međunarodnim standardima. Međutim, drugi kažu kako BiH nema resurse potrebne da novo Vijeće ispuni obećanja data građanima.

Kako god, mala je vjerovatnoća da će Vijeće promijeniti mišljenje jedne ili druge strane, sve dok ne krenu suđenja.

Zvaničnici tvrde da se prebacivanje većeg dijela predmeta ratnih zločina, počinjenih u BiH između 1992. i 1995. godine, sa međunarodnog suda u Holandiji na Balkan odvija po planu . Nema kašnjenja, službeni je stav, jer se radi o kompliciranoj proceduri zatvaranja haškog tribunala nakon 12 godina rada, te prebacivanju predmeta ratnih zločina nazad na Balkan gdje su i bili počinjeni.

Haški tribunal, međunarodni eksperiment na koji je od osnivanja 1993. godine do danas potrošeno milijardu dolara, počeo je postepeno smanjivati svoj angažman prošle jeseni nakon što je Vijeće sigurnosti UN-a donijelo odluku o njegovom zatvaranju 2010. godine. Holandski sud je obustavio reviziju budućih predmeta, prebacujući taj zadatak tužiteljima u BiH.

Međutim, prelazak u narednu fazu – procesuiranje predmeta pred Vijećem sastavljenim od domaćih i međunarodnih sudija u Sarajevu – naišao je na određene prepreke. Rokovi do kojih je Vijeće trebalo otpočeti suđenja su već nekoliko puta pomjerani.

Odjel za vladavinu prava pri Uredu visokog predstavnika je 2003. godine najavio da će Vijeće za ratne zločine početi sa radom do kraja 2004. godine. Isti datum se navodi i u izvještaju Organizacije za sigurnost i saradnju u Europi (OSCE).

Predsjednica Suda BiH, Meddžida Kreso je u januaru 2005. godine izjavila da je Sud spreman. Ministar Slobodan Kovač je rekao novinarima da će suđenja pred Sudom početi sredinom februara. To se nije dogodilo. Vijeće je svečano otvoreno u martu.

Sud najavljuje početak rada Vijeća za kraj ove godine.

U međuvremenu, Amerikanac Michael Johnson, Šef Ureda registrara i međunarodni posmatrač Vijeća tvrdi kako je dosta toga već učinjeno. On kaže kako su domaći i međunarodni zvaničnici pripremili teren koji omogućava rad Vijeća. Npr., međunarodni donatori su obezbijedili sredstva za izgradnju pritvorske jedinice kako bi se u nju smjestili optuženici koji čekaju na suđenje pred novim Vijećem. S druge strane, domaći zvaničnici donijeli su zakon kojim se reguliše rad administracije koja će upravljati pritvorskom jedinicom, dodao je Johnson.

Međutim, još ni jedno suđenje nije otpočelo u novim sudnicama Vijeća.

Ministar pravde BiH, Slobodan Kovač kaže da „nema pravi odgovor na kašnjenje“, ali da smatra da je kraj 2005. godine rok koji se može ispoštovati.

Vijeće će dobijati predmete iz dva izvora. Neki od postojećih predmeta biće prebačeni iz Haga. Međutim, većina predmeta pokrenutih pred domaćim sudovima, a kasnije poslanih na kategorizaciju u Hag, vraćeni su na kraju u Tužilaštvo BiH koje će donijeti odluku o daljnjem postupku. Tužitelji će donijeti odluku o tome da li su ti predmeti dovoljno „veoma osjetljivi“ da bi se procesuirali pred Vijećem ili su „osjetljivi“, što znači da će biti vraćeni na lokalne sudove.

Iako Vijeće iz Sarajeva još nije dobilo niti jednog od 10-ak optuženika čije predmete razmatra specijalno vijeće haškog tribunala, glavni tužitelj BiH Marinko Jurčević negira da postoje bilo kakvi problemi.

„Oni imaju svoju proceduru“, kaže on. Sve predmete prije prebacivanja razmatra tročlano sudsko vijeće. To znači da uzimaju u obzir argumente tužiteljstva i advokata odbrane. Nakon toga, Vijeće donosi odluku na koju se druga strana može žaliti. Proces se može odužiti jer postoji i mogućnost podnošenja zahtjeva za odgodu.

„Sve je ovo dio procedure“, kaže Florence Hartmann, glasnogovornica Tužiteljstva haškog suda, i odbija tezu da se aktivnosti Suda u Sarajevu odvijaju mnogo sporije nego je to iko mogao predvidjeti.

Registrar Suda Johnson misli da je pogrešno tvrditi da haški zvaničnici čekaju da Sud bude spreman za prebacivanje predmeta.

Bošnjački oficir za vezu s Hagom Amir Ahmić je izričit: „Hag misli da Sud BiH još uvijek nije spreman. Hag ne prebacuje predmete jer ih nismo dovoljno uvjerili da smo spremni za to. Nema drugog odgovora za ovo. Hag misli da još nije vrijeme“.

Kao jedan od primjera onoga što treba uraditi, a predstavlja preduvjet za početak suđenja, Rupert Skilbeck, šef Odjela za podršku odbrani navodi listu advokata po službenoj dužnosti koja još uvijek nije gotova. Nepotpuni su čak i kriteriji za odabir tih advokata. Skilbeck nema objašnjenje zbog čega ovo nije urađeno.

Jim Landale, glasnogovornik Haškog tribunala kaže da su zvaničnici tribunala „uvjereni kako je mnogo toga urađeno na uspostavi kontrolnih mehanizama’, kako bi se vodila složena i teška suđenja. „Mi želimo da suđenja pred Vijećem za ratne zločine započnu što je prije moguće,“ rekao je on, „ali također smo svjesni koliko je teško uraditi to kako treba (uspostaviti novi sud).“

Landale je potvrdio sporost Haga u prebacivanju predmeta u Sarajevo i druge glavne gradove na Balkanu koji čekaju da započnu s njihovim procesuiranjem. Sudije su ušli u razmatranje prvih predmeta polako i oprezno jer žele da postave smjernice koje će se kasnije koristiti pri donošenju odluka. Naredne odluke će biti donesene u kraćem vremenskom periodu, dodao je on.

Međutim, Landale je izjavio: „Početak rada Vijeća za ratne zločine ne ovisi u potpunosti o haškog suda. Ne moraju čekati. Mislim da mi nismo ti koje treba kriviti za ovo.“

Iako Vijeće do sada nije dobilo niti jedan predmet iz Haga, još uvijek se čeka na predmete ratnih zločina koje će Tužilaštvo BiH, među hiljadama optužbi koje pregleda, prebaciti na ovaj Sud. Kada je Hag donio odluku da prestane sa revizijom optužbi za ratne zločine počinjene u BiH, opteretio je Tužilaštvo BiH sa predmetima koji obuhvataju 1.400 osumnjičenih, uz predmete za 3.000 osumnjičenih koje su ranije proslijeđeni sa nižih sudova u BiH.

Upućeni u rad suda tvrde da odgovor na pitanje kašnjenje početka rada Vijeća za ratne zločine možda treba potražiti u Tužilaštvu BiH. Advokat Krstan Simić je rekao: „To je ogroman posao i jednostavno nisu spremni za to.“

Simić i drugi tvrde da je osoblje prošlo obimnu obuku o procesuiranju predmeta, čak i više nego što je potrebno, te da će oči cijelog svijeta biti uperene u njihov rad.

„Ljudi u sudu ne mogu da se bave svojim poslom jer prolaze razne edukacije,” rekao je Simić. „Recimo, glavni tužilac Marinko Jurčević mora ostaviti sav posao i otići u Južnu Afriku 20 dana na edukaciju.“

Za ogroman broj predmeta koje je potrebno pregledati, Jurčević krivi tužioce na entitetskim nivoima, koji nemaju snagu da donose teške odluke o tome koje slučajeve treba procesuirati.

Posao tužioca je da na temelju istrage koju su proveli za ratni zločin kažu da ovdje nema dokaza, što je istina za mnoge predmete koji su došli sa nižih sudova. „Mnogi (tužitelji) nemaju snagu jer se plaše. Ti su predmeti osjetljivi“, rekao je Jurčević.

S druge strane, tužitelji koji kažu da nisu u mogućnosti da rade na predmetima ratnih zločina plaše se iz istih razloga, rekao je Jurčević.

„Još su oni (domaći tužioci) u podsvjesti opterećeni prošlošću i mnogi osluškuju kako diše ova sredina, kada donose odluku o tome da li će procesuirati predmete ratnog zločina,“ rekao je Jurčević.

„Kad bi tužitelji na entitetskim nivoima ozbiljno pristupili radu na ovim predmetima,“ rekao je Jurčević, koji kao državni tužitelj nema nikakva ovlašćenja nad njima, te dodao „broj predmeta bi se smanjio, broj izvršitelja bi se smanjio, i imali bismo kvalitetne istrage i optužnice.“

Sudski zvaničnici su se i sami suočili sa odugovlačenjem kod imenovanja osam međunarodnih i četiri domaća suca koji će raditi u Vijeću.

Visoko sudsko i tužilačko vijeće (VSTV) nije imalo nikakvu ulogu u izboru međunarodnih sudija, tvrdi predsjednik Branko Perić.

Johnson iz Ureda registrara je nominirao kandidate za međunarodne sudije, dok ih je Visoki predstavnik, Paddy Ashdown imenovao.

Posljednji sudija položio je zakletvu tek u maju ove godine. Bill Potter, sad već penzionisani zamjenik Visokog predstavnika, kaže da je njegov posao bio da Ashdownu preporuči kandidate sa liste od 15 – 20 imena koju je sastavio Johnson.

Potter je izjavio da se on i Johnson nisu složili oko svih kandidata. Jedan od kandidata je odbijen, jer je prema važećem zakonu u BiH bio prestar, druga dva kandidata su tražila da rade pola radnog vremena, dok je Potter pokrenuo pitanje oko biografije koju je dostavio bivši sudija Vrhovnog suda Ruande, Gerald Gahima, tvrdeći da nije naveo nikakvo iskustvo u radu u sudnici.

Nakon što se Potter penzionisao, Gahima je, pred kraj marta, imenovan za međunarodnog sudiju.

Dugotrajan je bio i proces imenovanja domaćih sudija u Sud. Na pet konkursa od 2002. godine 498 kandidata iz sudova i advokatskih ureda širom zemlje apliciralo je na ovu poziciju. VSTV je trebalo razmotriti sve molbe i obaviti razgovore sa kandidatima. Od njih je na kraju izabrano 25 sudija od kojih su četiri dodijeljena Vijeću. Do danas četiri domaća suca i njihove međunarodne kolege još nemaju predmete kojima bi predsjedavali.

Evidentno je da je u zadnjih godinu dana uloženo mnogo napora i novca u uspostavu Vijeća u Sarajevu. Napredak postignut u proteklih 11 mjeseci Johnson je nazvao „čudesnim“.

Do aprila 2005. godine, Evropska komisija i 12 zemalja donatora, predvođeni Sjedinjenim Američkim Državama i Velikom Britanijom, dali su 15.7 miliona od obećanih 22 miliona eura za početak rada Vijeća. Dodatnih 7 miliona KM predviđeno je u državnom budžetu za potrebe Suda za period od dvije godine.

Čini se da je novac utrošen na rekonstrukciju zgrade Suda, novu pritvorsku jedinicu, koja je prema riječima Johnsona izgrađena za 76 dana, te plate međunarodnih sudija. Međutim, teško je utvrditi tačan iznos potrošenog novca. Johnson tvrdi da je angažovan nezavisni revizor i da očekuje potpun revizorski izvještaj do kraja godine.

Johnson je za CIN izjavio da će novinarima odmah dostaviti detaljan finansijski izvještaj, ali je kasnije odlučio da ne otkrije nikakve finansijske informacije do narednog tromjesečnog izvještaja.

Diplomata iz ambasade jedne od zemalja donatora, koji je zatražio da ostane anoniman, izjavio je da je nezavisni revizor krajem prošle godine napravio izvještaj i da je evropska zemlja iz koje diplomata dolazi zadovoljna utroškom doniranih sredstava. Dok Johnson ističe da je u zadnjih godinu dana uspostavljena administrativna struktura koja će služiti u narednim decenijama za procesuiranje ratnih zločina. Potter smatra da je Johnson potrošio vrijeme i novac na uspostavu sporog birokratskog aparata, koji naziva „mini-Hag“.

Potter kaže da bi bilo bolje da je novac potrošen na angažman manjeg broja administrativnih radnika, a više iskusnih sudija i tužilaca, koji bi se brže riješavali nagomilanih predmeta.

Domaći tužioci će svakako nerado pristupiti ponovnom otvaranju predmeta nakon deset i više godina od kada je navodno djelo počinjeno, izjavio je Potter, a ako se tome doda i glomazna mašinerija Vijeća „mnogi predmeti jednostavno neće ni ugledati svjetlo dana“. Potter predviđa da će manje od 150 predmeta biti procesuirano.

Međutim, Johnson tvrdi da nije čuo niti jednu pritužbu u vezi sa kašnjenjem ili utroškom sredstava međunarodnih donatora.

Diplomata EU-a tvrdi da su zemlje donatori imali realna očekivanja vezano za pročetak uspostave Suda.

„Suđenja će početi kasnije nego što smo mislili“ izjavio je diplomata. „Ali, opet je bolje da suđenja počnu kad Sud bude spreman, nego da se trči za rokovima.“

Međutim, iako su sudije imenovane, finansijska sredstva obezbijeđena, a niz predmeta čeka da bude procesuirano, operativnost Vijeća za ratne zločine mogla bi biti ugrožena nedostatkom novca za zaštitu svjedoka i zadovoljavajuće pritvorske i zatvorske jedinice, tvrde bh zvaničnici.

„Zatvorska jedinica je najveći problem,“ kaže ministar pravde Kovač, koji predviđa da će advokati odbrane nastojati da ukinu presudu pozivajući se na nedostatak zadovoljavajuće zatvorske jedinice. Dok se ne napravi novi zatvor, kaže da „možemo samo selektivno prihvatati predmete. Ne tako što će neko zgurati u jedan predmet 3000 ljudi, već jedan po jedan slučaj.“

Potrebno je 20 miliona eura za izgradnju novog zatvora, kaže Kovač, koji je već uputio pismo potencijalnim donatorima tražeći pomoć.

Upitan kako će do početka prvih suđenja ove jeseni pronaći novac za zatvor i ostale sudske troškove, Kovač je izjavio „To je dobro pitanje. Naravno, ja sada nemam odgovor na to“.

Objavljeno: 7.7.2005. godine

Print Friendly, PDF & Email
Preuzimanje sadržaja Centra za istraživačko novinarstvo (CIN) dozvoljeno je uz obavezno navođenje izvora i povezivanje na www.cin.ba.

Ostavite komentar

Vaša email adresa neće biti objavljena. Označena polja je obavezno popuniti.

Bijeli hljeb

Energopotencijal u BiH

Javne nabavke