Neregularnosti postoje u tenderskim pravilima za privatizaciju Aluminija d.d. Mostar, jedne od najvažnijih bh. kompanija, koji u ukupnom izvozu Bosne i Hercegovine (BiH) učestvuje sa oko 10 posto.
Stručnjaci upozoravaju da tender koji ima neuobičajene kriterije i koristi nesvakidašnje procedure ne zadovoljava ni međunarodne ni standarde Svjetske Banke, da nije dovoljno transparentan i da je možda čak i nezakonit.
Naredni ponedjeljak (23. april) je krajnji rok za podnošenje ponuda za kupovinu 88 posto dionica mostarske kompanije.
Kompanije koje su do ovog trenutka predale svoje ponude, ili su pak od Agencije za privatizaciju Federacije BiH (FBiH) zatražile tendersku dokumentaciju su: Glencore International AG iz Švicarske, ALRO S.A. iz Rumunije, Ukio banko investiciona grupa (UBIG) iz Litvanije, United Company Rusal iz Rusije, Vedanta Resouces iz Velike Britanije, Mytilineos Aluminium de Grece iz Grčke, te konzorcij kojeg čine Feal d.o.o. iz Širokog Brijega i četiri hrvatske kompanije.
Tender
Tenderska komisija će bodovati svakog ponuđača na osnovu kriterija kao što su: cijena, plan zapošljavanja, poslovni plan, kvalificiranost ponuđača, itd. Ponuđač koji bude imao najviše bodova će pobijediti na tenderu.
Neuobičajeno visok broj bodova – maksimalno 15 od 100 bodova, bit će dodijeljen ponuđačima na temelju dosadašnje suradnje i postojećih odnosa sa Aluminijem. Primjera radi, tenderska komisija će razmotriti ‘potpisane ugovore za razdoblje od slijedeće tri godine’, što ide u prilog sadašnjim poslovnim partnerima ove kompanije.
‘To je bitno radi partnerskih odnosa. Bitno je radi toga da ljudi koji se javljaju na natječaj znaju o čemu se radi, da bi mogli nastaviti proces razvoja Aluminija’, kaže Tončo Barbarić, predsjednik uprave Feal grupe.
U okviru kategorije kvalificiranost, tenderskim pravilima je određeno da će maksimalno pet bodova biti dodijeljeno kompanijama koje su u posljednjih 10 godina poslovale na bh. tržištu.
Stručnjaci za tendere kažu da su neuobičajeni kriteriji poput ovih često znak da je tender napisan za samo jednu kompaniju i da će sve ostale biti diskvalifikovane.
‘Većina tendera nije otvorena, oni su predodređeni za jednog, dva ili eventualno tri kupca’, kaže Vladimir Gligorov, ekonomski stručnjak iz bečkog Instituta za Međunarodne ekonomske studije.
Tenderskim pravilima je predviđeno da će maksimalno 35 bodova biti dodijeljeno kompaniji koji ponudi najbolju cijenu. Ovo znači da na tenderu može pobijediti kompanija koja ponudi nižu cijenu, ali ima dobru poslovnu saradnju sa Aluminijem. Gligorov kaže da bi u slučaju potpuno transparentnog tendera svih 100 poena bilo dodijeljeno firmi koja ponudi najbolju cijenu, a da bi pitanja kao što su plan zapošljavanja i visina investicija mogla bila riješena kroz odgovarajuće tenderske uslove. Ovakav pristup je preporučila i Svjetska banka.
‘Vas kao poreskog obveznika interesuje ko nudi najviše gotovine, jer vi od toga imate koristi’, kaže on
Novinari Centra za istraživačko novinarstvo (CIN) iz Sarajeva su pregledali tendersku dokumentaciju objavljenu u posljednjih nekoliko godina, uključujući tendere za privatizaciju Energoinvesta i Željezare Zenica. Slični kriteriji ili procedure nisu pronađene niti u jednom od pregledanih slučajeva, niti je za to čuo ijedan od sagovornik koje su kontaktirali CIN-ovi novinari.
‘Ovako nešto nisam nikada vidio ni u jednom tenderu u koji sam bio uključen’, kaže Olivier Boonen iz Evropske agencije za rekonstrukciju pod čijom su nadležnosti programi Evropske Unije za pomoć jugoistočnoj Evropi.
Jedna od kompanija koja može imati koristi od ovako formulisanog tendera je Glencore koji već duži niz godina posluje sa Aluminijem. Glencore je u međuvremenu postao dioničar United Company Rusal, kompanije koja je zainteresovana za kupovinu Aluminija. Isti je slučaj i sa Fealom iz Širokog Brijega koji je kao dio konzorcija pet kompanija sredinom mjeseca kupio Tvornicu lakih metala (TLM) iz Šibenika. Ne samo da TLM posluje već deset godina sa Aluminijem, već su produžili ugovor na još pet godina. TLM također posjeduje 12 posto dionica Aluminija. Nije poznato da li još neka od prijavljenih kompanija ispunjava ove uslove, ali je malo vjerovatno da ih je veći broj.
Dok su tenderskim pravilima definisani i ne bas uobičajeni kriteriji, uslovi koji su gotovo svuda prisutni, ovdje se ne spominju. Tender ne insistira da da budući vlasnik zadrži radnike u naredne tri godine, kao što je bila praksa tokom privatizacije drugih preduzeća u BiH.
Sindikat Aluminija je svjestan ove činjenice. Predsjednik sindikata Mijo Marić tvrdi da bi i on i svi radnici bili najsretniji da se kompanija nikad ne privatizira.
‘Stavka iz tendera da se radnici zadrže tri godine je u ovom tenderu neobavezujuća, ali mi ćemo to pokušati progurati. Mi ćemo sve uraditi da se to progura, ali ništa nije 100 posto’, kaže Marić. On također tvrdi da radnike brine ko će biti novi vlasnika i kako će se odnositi prema njima.
Nakaradna procedura
Od samih kriterija čudniji je samo tenderski proces. Tender predviđa više krugova ponuda, od kojih bi ponude u prvom krugu bile tretirane kao ‘neobavezujuće’.
Stijepo Andrijić, profesor sa Univerziteta u Splitu i bivši direktor Agencije za privatizaciju,FBiH tvrdi da se ovako nešto nije moglo desiti za vrijeme njegovog mandata. Andrijić kaže da je 2000. godine otpušten zato što je pokušao političare isključiti iz procesa privatizacije, na što ga i zakon obavezuje.
Prema mišljenju Andrijića, Zakon o privatizaciji u BiH ne predviđa tendersku proceduru koja omogućava nekoliko krugova ponuda. Ostali stručnjaci tvrde da razmatranje tenderskih ponuda kroz nekoliko krugova, onemogućava otvorenost i objektivnost procesa.
‘Ovo otvaranje ponuda, prvi put, pa drugi put, to ostavlja prostor za muljanje’, kaže Andrijić. On kaže da predloženi tenderski proces ne smanjuje mogućnost vanjskog uplitanja u tenderski proces.
Upitan kako objašnjava primanje ponuda u toku nekoliko krugova ministar energije, rudarstva i industrije FBiH Vahid Hećo je odgovorio: ‘To je neka kombinacija (tenderskih procedura).’ Hećo dodaje: ‘Biće tri kruga ako je potrebno. Lijepo vam kažem, da će onaj ko ponudi najviše i ko proizvodi aluminij, pobijediti.’ Na pitanje ko je kvalifikovan osim Rusala, Hećo je naveo rusku kompaniju Sual i švicarsku kompaniju Glencore. Kada su mu novinari CIN-a rekli da su se prošloga mjeseca ove tri kompanije udružile u proizvodnji aluminija, Hećo je rekao: ‘Nema pojma. Kako je došla ova globalizacija i ne zna se ko šta drži.’
Ipak, Hećo je odbacio mogućnost da Feal iz Širokog Brijega pobijedi. ‘Ma, Feal nema šanse. On nije proizvođač.’
Upitan šta misli o Hećinom komentaru, Barbarić je odgovorio: ‘O Heći nemam nikakvo mišljenje.’
Aluminij Mostar je najveći izvoznik u BiH. Samo u prošloj godini ova kompanija je izvezla proizvoda u vrijednosti od 240 miliona dolara, što predstavlja oko 10 posto ukupnog bh. izvoza. Waltraut Urban, stručnjak za metalnu industriju iz bečkog Instituta za međunarodne ekonomske studije, smatra da je Aluminij „jako, jako važan. Najvažniji izvoznik u regiji… (Bosna i Hercegovina) je oduvijek bila zemlja u kojoj se proizvodio metal, mogla bi postati začetnik novog metalurškog klastera… U prednosti je jer ima domaće stručnjake, dobar položaj i tradiciju”.
U mostarskom Aluminiju je zaposleno 970 radnika, ali od njega živi skoro 20.000 stanovnika u ovoj regiji. Kompanija je stub privrednog života BiH i ima sve šanse da dobro posluje u budućnosti. Potražnja za aluminijem raste jer se radi o metalu koji je lagan, jednostavan za transport i brzo se reciklira,. Stručnjaci predviđaju da će aluminijska industrija nastaviti trend rasta.
‘Potrošnja aluminija ima značajnu stopu porasta’, kaže Paul Robinson, direktor Crugroup, najveće svjetske nezavisne kompanije za istraživanje tržišta aluminija.
Fabrike aluminija u svijetu se izmještaju u zemlje koje nude jeftiniju radnu snagu i struju koja čini gotovo trećinu troškova u proizvodnji aluminija. Afričke zemlje poput Nigerije su mjesta u kojima je ova grana privrede u usponu. Ali, mostarski Aluminij je interesantan zato što se nalazi u srcu Evrope. Ima pristup jeftinoj električnoj energiji, a na raspolaganju mu je jeftina radna snaga. Blizu je i luka Ploče. Također ima i topionicu, za čiju bi izgradnju na nekoj drugoj lokaciji, investitor morao uložiti između jedne i dvije milijarde dolara.
