Stranke prisvojile državnu imovinu

Dok imovina u vlasništvu BiH godinama čeka zakonsku zaštitu, političke partije pod povoljnim uslovima koriste i kupuju državne objekte i profitiraju od njihovog iznajmljivanja.

Sa zgrade koju je od Dinka Slezaka kupila Vlada FBiH pruža se pogled na razrušeni hotel Hercegovina. Na lokaciji koju je Vlada platila 3 miliona KM radovi još nisu započeli. (Foto: CIN)
Državnu zgradu u ulici Mehmeda Spahe 14 u Sarajevu SDA će besplatno koristiti 99 godina. (Foto: CIN)

Četiri vodeće političke stranke iskoristile su zbrku sa pravnim propisima, tokom i poslije rata u Bosni i Hercegovini, kako bi u opštinama u kojima su bile na vlasti povoljno kupile ili dobile na višegodišnje korištenje vrijedne državne nekretnine.

Novinari Centra za istraživačko novinarstvo (CIN) iz Sarajeva istražili su kako su Stranka demokratske akcije (SDA), Srpska demokratska stranka (SDS), Hrvatska demokratska zajednica (HDZ) i Socijaldemokratska partija (SDP) prisvojile zgrade koje su u zemljišnim knjigama upisane kao državno vlasništvo.

Stranke su u ove nekretnine uglavnom uselile svoje organizacije, dok SDS i SDP neke od objekata iznajmljuju entitetskim institucijama.

BiH još uvijek nije donijela zakon o državnoj imovini koji bi trebao definirati pravo vlasništva, a pravni stručnjaci kažu da i nakon njegovog usvajanja država neće moći vratiti imovinu koja je dodijeljena drugima.

Posao sa BIHAMK-om

SDA je u maju 1994. godine sa Bosanskohercegovačkim automoto klubom (BIHAMK) potpisala ugovor o preuzimanju zgrade površine 410 metara kvadratnih u ulici Mehmeda Spahe broj 14 u Sarajevu. U zamjenu za oštećeni objekat u državnom vlasništvu, ova stranka se obavezala da će BIHAMK-u.obezbijediti trajni smještaj. Kako bi to bilo ostvareno u dogovore se kasnije uključila i Općina Centar.

Mustafa Begić, nekadašnji direktor Zemljišnoknjižnog ureda u Sarajevu kaže da je zgrada u ulici Mehmeda Spahe nezakonito dodijeljena SDA. (Foto: CIN)

BIHAMK je 4. februara 1995. godine potpisao ugovor sa Općinom Centar Sarajevo na koju je prenio pravo raspolaganja nad zgradom u ulici Mehmeda Spahe broj 14, dok je Općina Centar na BIHAMK prenijela pravo raspolaganja nad drugom zgradom u ulici Skenderija broj 25 (kasnije promijenjeno u 23).

Istoga dana, Općina Centar je napravila još jedan ugovor, ovaj put sa SDA, dodjeljujući joj staru BIHAMK-ovu zgradu u kojoj se i danas nalazi Centrala stranke. U vrijeme potpisivanja ovog ugovora načelnik Općine Centar je bio Abid Jusić, član SDA.

Nakon uvida u dokumentaciju, Mustafa Begić, pravnik i tadašnji direktor Zemljišno-knjižnog ureda tadašnjeg Osnovnog suda u Sarajevu kaže da Općina Centar nije bila vlasnik te nekretnine i samim tim nije imala pravo dati je na korištenje.

‘Općina Centar je u ovom konkretnom slučaju mogla vršiti zamjenu prava korištenja ali po zakonu nije mogla dati to na dugoročno korištenje’, kaže Begić.

Amir Zukić, generalni sekretar SDA, objašnjava da su tadašnji zakonski propisi dozvoljavali takvo rješenje: ‘Ta zgrada je bila potpuno uništena, mi smo je obnovili i to je naš udio, to je tada bilo potpuno u skladu sa pozitivnim zakonskim propisima.’

Prema Zukićevim riječima zgrada im je dodijeljena na period od 99 godina, ali u SDA kažu da nisu opterećeni time šta će se desiti nakon isteka ovog roka.

‘A to ko živ, ko mrtav. Bog dragi zna šta će biti. Kad nam istekne vrijeme mi možemo podnijeti zahtjev opštini da se sklopi novi ugovor o zakupu, ništa drugo ne može biti’, kaže Timur Numić, direktor Centrale SDA.

SDS iznajmljivala prostor institucijama RS

Amir Zukić, generalni sekretar SDA kaže da je ova stranka zgradu u ulici Mehmeda Spahe dobila na korištenje u skladu sa zakonom. (Foto: CIN)

SDS je 1997. godine iskoristila vlast u Opštini Prijedor i sebi dodijelila pravo na trajno korištenje zgrade ukupne površine od 442 metra kvadratna koja se nalazi ulici Branislava Nušića broj 1 i koja je vlasništvo države.

Na sjednici održanoj 8. decembra 1997. godine Skupština Opštine Prijedor, u kojoj su u to vrijeme većinu činili odbornici SDS-a, dala je ovoj stranci pravo da koristi tri četvrtine zgrade u toj ulici, dok je jedna četvrtina dodijeljena Opštinskom sindikalnom vijeću Prijedor.

Milorad Zornić, sekretar Opštinskog odbora SDS Prijedor, kaže da SDS jeste predvodio skupštinsku većinu, ali su u njoj sudjelovale i druge stranke.

Nakon što je u zemljišnim knjigama upisala pravo na trajno korištenje, SDS je u dio zgrade smjestila svoj ured, dok je 130 metara kvadratnih počela iznajmljivati institucijama. Do februara 2004. godine prostor su izdavali Ministarstvu odbrane RS, nakon čega je tu smješteno Ministarstvo za izbjeglice i raseljena lica RS. Ovo ministarstvo je od 2004. do januara 2010. godine na ime zakupnine SDS-u isplatilo 86.472 KM.

Uvidom u zemljišne knjige novinari CIN-a su utvrdili da je ova zgrada u vlasništvu države, a da je SDS rješenjem iz 1997. godine upisan kao korisnik.

SDS je 2000. godine izgubila vlast u Prijedoru, a za načelnika je izabrana Nada Ševo iz Saveza nezavisnih socijaldemokrata. Opština Prijedor je u maju 2002. godine poništila rješenje kojem je zgrada dodijeljena na trajno korištenje. SDS se žalio, nakon čega je Okružni sud u Banjaluci u martu 2003. godine poništio tu odluku.

Opština je ponovno u septembru 2007. godine donijela rješenje da joj se zgrada vrati na korištenje, na šta je SDS odgovorio novom tužbom pred Okružnim sudom, koji u maju 2008. godine ponovno poništava rješenje Opštine Prijedor.

SDS je iskoristila vlast u Prijedoru i sebi dodijelila pravo na trajno korištenje zgrade koja je upisana kao državna imovina. (Foto: CIN)

Nakon toga, Republičko pravobranilaštvo je uložilo zahtjev za vanredno preispitivanje ove presude, te se slučaj trenutno nalazi na Vrhovnom sudu RS.

HDZ oprostila dug HDZ-u

Slučaj iz Mostara pokazuje kako su gradske vlasti, čiju većinu čine članovi stranaka HDZ i SDA, omogućile HDZ-u da postane vlasnik poslovnog objekta u centru grada. Pritom cijela procedura nije jasna ni revizorima Centralne izborne komisije (CIK) kojima, kao ni novinarima CIN-a, Grad nije želio ustupiti svu dokumentaciju.

HDZ je od septembra 1996. do marta 2008. godine od Općine, a potom Grada Mostara unajmljivala poslovnu zgradu u ulici Kneza Domagoja bb, površine 697 metara kvadratnih, ali u tom periodu nije plaćala zakupninu. Naime, iako je zakup bio dogovoren u iznosu od 10 KM po metru kvadratnom, odnosno od 6.970 KM mjesečno, stranka je sa gradskim vlastima ugovorila da izvrši adaptaciju zgrade, te da zakupnina bude umanjena za vrijednost radova.

Zgrada u ulici Kneza Domagoja bb u Mostaru. Nekada vlasništvo Grada, danas središnji ured HDZ-a. (Foto: Seid Masnica)

U aprilu 2008. godine predstavnici HDZ-a i Grada Mostara sklopili su novi sporazum prema kojem je HDZ trebala Gradu isplatiti 690.030 KM zakupnine za period januar 2000. – mart 2008. godine. Stranka je odmah platila 250.920 KM.

Sporazum je sporan za revizore CIK-a koji navode da je njime ova politička stranka potpuno oslobođena plaćanja za period 1996-1999, što je u suprotnosti sa odredbama prvog ugovora. U HDZ-u su naveli da prostore u tome periodu nisu mogli koristiti jer je trajala adaptacija.

Prema procjeni sudskog vještaka HDZ je u adaptaciju ove zgrade uložila preko milion KM. (Foto: Seid Masnica)

Revizori CIK-a nisu uspjeli utvrditi da li je HDZ izmirio ostatak duga od 439.110 KM. HDZ u svojim finansijskim izvještajima ovu obavezu ne navodi, a Grad Mostar CIK-u nije dostavio informaciju o potraživanjima od ove stranke.

Samo mjesec dana kasnije, u maju 2008. godine, gradske vlasti su ovu zgradu HDZ-u prodale po cijeni od 1.810.410 KM. Ugovoreno je da HDZ mora platiti samo razliku između te cijene i iznosa ulaganja za rekonstrukciju zgrade, odnosno, iznos od 718.106 KM.

Prema riječima Zorana Perića, vijećnika SDP-a u Gradskom vijeću Mostar, članovi HDZ-a iz Gradske uprave pravdali su prodaju zgrade objašnjenjem da ‘mrtvi kapital ne donosi prihod u proračun Grada.’

Međutim, skoro u isto vrijeme Grad je za potrebe Zavoda za prostorno uređenje kupio kancelarijski prostor u stambeno poslovnom objektu u ulici Husnije Repca bb, površine 250 metara kvadranih, po cijeni od 651.612 KM.

‘Suština je u tome da Grad prodaje svoju zgradu na tri sprata HDZ-u, a u isto vrijeme kupuje 250 metara kvadratnih za približno istu cifru. To je čisto otimanje od naroda jer je to imovina građana’, kaže Perić.

No, iz HDZ-a poručuju da kod prodaje zgrade nema ništa sporno ili nezakonito, te da je problematiziranje tog ugovora od strane opozicije samo pokušaj politizacije.

Davor Pehar, vijećnik HDZ-a u Gradskom vijeću Mostara kaže da je i SDP okupirao brojne zgrade u Sarajevu pod izgovorom da su pravni sljedbenici Saveza komunista.

Uplata članarina kao dokaz vlasništva

SDP godinama koristi i iznajmljuje poslovne objekte u Sarajevu i Zenici koji su u zemljišnim knjigama upisani kao državna svojina. Riječ je o imovini bivšeg Saveza komunista BiH koja je po Zakonu o pretvorbi društvene svojine iz 1994. godine pripala državi.

Dokument kojim SDP pokušava dokazati da zgrada u ulici Alipašina 41 izgrađena članarinom stranke a ne novcem države. (Foto: CIN)

S obzirom da je SDP pravni nasljednik Saveza, u ovoj stranci kažu da ta imovina pripada njima jer je izgrađena od članarine, a ne iz budžeta.

‘Ne radi se tu o kompletnoj imovini Saveza komunista BiH jer je u toku rata ogromna količina dokumentacija i dokaza uništeno’, kaže Ferid Buljubašić, poslovni direktor SDP-a. On objašnjava da je ova partija pokrenula postupak za dokazivanje vlasništva nad imovinom na osnovu dokumentacije o uplaćenim članarinama iz kojih je finansirana izgradnja.

Dragica Miletić, zamjenik državnog pravobranitelja i član komisije za državnu imovinu, kaže da niko SDP-u ne osporava da je nasljednik Saveza komunista, ali ono što je sporno jeste imovina čiji je titular bila BiH: ‘Ta imovina je predmetom zabrane i ta imovina je vlasništvo Savezne republike BiH, Republike BiH i sada BiH. Tu nema dileme.’

Buljubašić kaže da je SDP do sada sudskim putem uspjela uknjižiti pravo vlasništva nad zgradama u Sarajevu, Stocu, Livnu, Tuzli i Jajcu. Trenutno se vode sudski sporovi oko zgrade u kojoj je smještena Vlada FBiH u Sarajevu i oko poslovnog objekta u Zenici, koje SDP neometano koristi i iznajmljuje privatnicima, uprkos činjenici da su u zemljišnim knjigama upisane kao državna svojina.

Vlada Federacije BiH godišnje SDP-u plaća oko pola miliona KM najamnine za zgradu bivšeg Centralnog komiteta Saveza komunista BiH u Alipašinoj ulici u Sarajevu. Od iznajmljivanja prostorija advokatskim kancelarijama i restoranima u tzv. zgradi komiteta u Zenici, ova stranka ima godišnji prihod od oko 35.000 KM.

Zakašnjela zabrana OHR-a

Visoki predstavnik za BiH Paddy Ashdown je u martu 2005. godine nametnuo Zakon o privremenoj zabrani raspolaganja državnom imovinom koji je kasnije usvojen i u Parlamentarnoj skupštini BiH. Zabrana raspolaganja državnom imovinom će važiti do donošenja zakona o državnoj imovini. Međutim ona se ne odnosi na ranije odluke o dodjeli nekretnina.

Zadatak da izradi nacrt ovog zakona ima Komisija za državnu imovinu, ali joj to u šest godina postojanja još nije uspjelo. Razlog su, kaže njen predsjedavajući Zvonimir Kutleša, suprotstavljeni stavovi članova.

Ferid Buljubašić, poslovni direktor SDP-a kaže da je zgrada koju iznajmljuju Vladi FBiH njihovo vlasništvo. (Foto: CIN)

Kutleša kaže da čak i kada zakon bude usvojen, on neće važiti za odluke koje su donesene ranije. Dodaje da zakonite ugovore o državnoj imovini ne bi trebalo poništavati jer bi u suprotnom to bio udar na opću i pravnu sigurnost.

Arif Nanić, zamjenik direktora Agencije za privatizaciju Kantona Sarajevo kaže da su takvi ugovori štetni za državu i da bi ona pred nadležnim sudovima ipak trebala pokrenuti postupke

image_pdfPreuzmite PDF verziju ovog članka