Dogradnju Doma zdravlja u Istočnom Novom Sarajevu radila je lokalna firma „Marvel“ koja je u vlasništvu Save Lalovića. Najveći dio novca dala je Općina u kojoj je Lalović skupštinski vijećnik ispred Saveza nezavisnih socijaldemokrata (SNSD).
Istraživanje Centra za istraživačko novinarstvo (CIN) je pokazalo da je on jedan od 22 aktuelna i bivša funkcionera iz Bosne i Hercegovine (BiH) čije firme sudjeluju u javnim nabavkama roba, usluga i radova. Firme koje su u njihovom vlasništvu i suvlasništvu zaključile su tokom pet godina ugovore, vrijedne najmanje 85 miliona KM.
Iako je riječ o poslovanju koje je ograničeno postojećim zakonima o sukobu interesa, ono se odvija neometano zbog zakonskih nejasnoća, neusklađenosti i poteškoća pri njihovom provođenju.
Funkcioneri iz Republike Srpske (RS) za koje se ustanovi da su u sukobu interesa imaju mogućnost da ga otklone bez izrečene kazne. Većinu funkcionera na ostalim razinama vlasti uglavnom niko ne provjerava zadnje dvije i po godine.
Prijenos ovlasti sa oca na kćerku
Lalovićeva firma „Marvel“ je u posljednjih pet godina zaključila ugovore o izvođenju javnih radova u vrijednosti najmanje 5,4 miliona maraka, objavljeno je u Službenim novinama BiH. Među njima je i dogradnja Doma zdravlja u Istočnom Novom Sarajevu koja je koštala skoro 456.000 KM.
Najveći dio novca za izgradnju ove ustanove dala je općina u kojoj je Lalović vijećnik. Ugovore o izvođenju radova on je potpisao krajem 2014. i početkom 2015. godine sa načelnikom Općine Ljubišom Ćosićem, stranačkim kolegom iz SNSD-a.
Ćosić je u razgovoru za CIN rekao da za dodjelu posla nisu bile presudne ove činjenice, već najniža cijena koju je Lalovićeva firma ponudila. Ipak, Ćosić priznaje da ponekad stranačkim kolegama daje informacije o planiranim tenderima i njihovoj vrijednosti.
„Ja svom stranačkom kolegi kažem, što je normalno, vidi, opština će raspisati javni tender. Vrijednost projekta je 150 hiljada, mi imamo u budžetu 130 i mi ćemo raspisati na 130 jer nas toliko budžet limitira. I ja mu kažem, naravno, vidi, ako imaš interesa, ti se prijavi. I on se prijavi.“
Načelnik kaže da je predložena cijena u većini slučajeva opredjeljujuća, ali da se može dogoditi da njegov kolega na tenderu ne ponudi najnižu cijenu.
Bez obzira na regularnost tenderske procedure, ovakvo poslovanje je u suprotnosti sa Zakonom o sprečavanju sukoba interesa u organima vlasti RS-a. Ovim zakonom je izabranim zvaničnicima zabranjeno da tokom mandata i tri mjeseca poslije upravljaju preduzećima koja sa organima vlasti i općinama sklapaju poslove vrednije od 30.000 KM.
S obzirom da je Lalović ugovorio radove u 13 puta višoj vrijednosti od dozvoljene, novinar Kosta Petrušić je slučaj prijavio nadležnoj Komisiji za utvrđivanje sukoba interesa u organima vlasti RS-a.
Komisija je sredinom 2015. godine otvorila istragu, ali ju je i zatvorila tri mjeseca poslije jer je Lalović u toku ovog postupka vlasništvo i direktorske ovlasti u svom preduzeću prenio na kćerku. U svom zaključku Komisija je navela da je Lalović na ovaj način prevenirao mogućnost činjenja sukoba interesa, što je i osnovna funkcija ovog zakona.
Petrušić se na odluku žalio, ali ona nije uvažena. „Vidio sam da ne vrijedi neke stvari ganjati i gubiti živce. Zdrav razum mi povrijede tako neka glupa objašnjenja“, kaže Petrušić.
Lalović je rekao za CIN da prijenos upravljačkih prava nije samo formalnost. „Sutra ja napravim nešto nažao kćerki i ona kaže – ti se više ne pitaš.“
Nema sukoba kod privatnog interesa
Zaključak o nepostojanju sukoba interesa ili obustavljanju postupka Komisija je donijela i nakon istrage poslovanja firmi koje su u vlasništvu ili suvlasništvu još najmanje četverice narodnih poslanika i općinskih vijećnika. Za neke poslanike nema problema u poslovanju sve dok u svojim firmama nisu direktori: vlasnika „Bisproma“ iz Prijedora Miladina Stanića iz Srpske demokratske stranke (SDS), vlasnika „Oktan prometa“ iz Bijeljine Vojina Mitrovića iz SNSD-a, vlasnika „Obuće“ iz Zvornika Vladimira Mijatovića iz Socijalističke partije (SP) i suvlasnika „RDS PROMA“ iz Mostara Ramiza Šemića iz Stranke demokratske akcije (SDA).
Više od polovine tog iznosa zaključila je firma „RDS PROM“ čiji je suvlasnik Ramiz Šemić ujedino i vijećnik Skupštine Općine Istočni Mostar. Šemić je rekao za CIN da je njegova supruga osnivač preduzeća i da u poslovanju ne pomaže njegova javna funkcija ili politička pripadnost:
„Da ja bogdo imam tu štelu, ne bi morao raditi i ne bi se svako jutro budio u tri sata.“
Predsjednica Komisija Obrenka Slijepčević objasnila je da nema zakonskih prepreka za poslovanje privatnih firmi u kojoj su funkcioneri osnivači, vlasnici ili suvlasnici. Tada se gleda da li je funkcioner možda glasao za dodjelu posla firmi s kojom je interesno povezan.
S obzirom da o javnim nabavkama uglavnom odlučuju komisije u ustanovi koja raspisuje tender, a ne poslanici i vijećnici, njima nije problem donijeti potvrdu da nisu glasali za dodjelu određenog posla svojoj firmi.
U posljednjih šest godina Komisija je za najmanje petero funkcionera utvrdila da su u sukobu interesa zbog nedozvoljenog poslovanja privatnih preduzeća s kojima su interesno povezani. Većina ih je kao i Lalović formalno riješila sukob interesa ili je pokrenula postupak žalbe na sudu u toku kojeg su bez posljedica ostali na funkciji do kraja mandata.
Organizacija Transparency International BiH zagovara izmjene zakona o sukobu interesa prema kojim bi mogla biti izrečena i sankcija poništenja djela nastalog sukobom interesa. Ivana Korajlić iz ove organizacije kaže da u drugim državama takva odredba postoji.
Blokada sistema
Za funkcionere koji su radili u državnim, federalnim i institucijama Brčko distrikta vrijedili su strožiji zakoni koje je do novembra 2013. godine provodila Centralna izborna komisija (CIK). Prema ovim zakonima, vrijednost ugovorenog posla privatnih preduzeća sa institucijama koje su finansirane iz budžeta nije smjela prelaziti sumu od 5.000 KM, a zabrana se odnosila i na preduzeća u kojima su funkcioneri vlasnici.
Zbog nedozvoljenog poslovanja CIK je u periodu od 2008. do kraja 2013. godine kaznio najmanje 52 funkcionera novčanom kaznom od nekoliko hiljada maraka i/ili zabranom kandidiranja u određenom periodu, a onda je promijenjen Zakon o sukobu interesa u institucijama vlasti BiH i CIK je izgubio ovu nadležnost za sve nivoe vlasti.
Na osnovu ovih izmjena formirana je Komisija za odlučivanje o sukobu interesa koja je preuzela nadležnost za funkcionere u državnim institucijama.. U sastavu Komisije je devet članova od čega su šest poslanici Parlametarne skupštine BiH a tri rukovodioci Agencije za prevenciju korupcije i koordinaciju borbe protiv korupcije (APIK). Međutim, zbog poteškoća u radu Komisija još nije donijela nijedno rješenje o sukobu interesa.
Bivši pedsjednik Komisije Halid Genjac kaže da za donošenje odluka o pokretanju postupka za utvrđivanju sukoba interesa ili donošenje rješenja moraju biti zastupljena po dva glasa iz svakog konstitutivnog naroda. „Ako dvojica ne dignu ruku, očigledni sukob interesa nije sukob i nema postupka.“
Izmjenom državnog zakona prestala je nadležnost CIK-a za provedbu Zakona o sukobu interesa za funkcionere u FBiH. „Federacija nikada nije izmijenila Zakon. Dakle, Zakon postoji, na snazi je, ali nema tijela koje će ga primjenjivati“, kaže šefica Ureda Komisije za odlučivanje o sukobu interesa Danka Polovina-Mandić.
U sličnoj su situaciji i funkcioneri iz Brčko distrikta. Izmjenama Zakona o sukobu interesa u institucijama Brčko distrikta nadležnost za provjeru sukoba interesa je početkom prošle godine dobila Izborna komisija Brčko distrikta. Međutim, član Komisije Milan Tomić kaže da oni još nisu ispitivali nijedan slučaj sukoba interesa, budući da im ova nadležnost nije propisana Izbornim zakonom prema kojem rade. „Kao da je neko svjesno napravio zakon da se ne može implementirati, odnosno da nema nikakve ni koristi ni istrage onih koji, eventualno, uđu u sukob interesa ili budu u sukobu interesa”, kaže Tomić.
Dodao je da za pokretanje ispitivanja sukoba interesa u Brčkom mora postojati konsenzus svih sedam članova Izborne komisije.
To bi mogao biti problem u slučaju da im stigne prijava za ispitivanje sukoba interesa za predsjedavajućeg skupštine Distrikta Đorđa Kojića. On je iz SNSD-a, odnosno iz iste stranke kojoj i Tomić pripada. U tom slučaju Tomić bi mogao biti izuzet pri glasanju.
Kojićeve firme „Brčko Gas“ i „Brčko-Gas Osiguranje“ su u posljednjih pet godine zaključile ugovore vrijedne skoro četiri miliona maraka. Njegove firme vrše nabavku i servisiranje automobila, goriva i osiguranja, a najmanje tri ugovora su zaključena sa institucijama na čijem su čelu Kojićeve stranačke kolege.
U vrijeme kada je Kojić bio poslanik Narodne skupštine RS-a protiv njega je stigla anonimna prijava Republičkoj komisiji za utvrđivanje sukoba interesa. Nakon provedenog postupka donesen je zaključak da nije u sukobu interesa jer je Kojić dostavio izjavu da je samo vlasnik u svojim preduzećima, a ne zaposlenik ili odgovorno lice. Uz to, pismeno se izjasnio da „u Narodnoj skupštini, kada se usvajaju zakoni iz oblasti osiguranja, uvijek se uredno prijavim, a kad je glasanje, napustim skupštinsku salu što znači da nikada nisam glasao“.
Uz pravne nedorečenosti postojećim zakonima nisu obuhvaćeni direktori javnih preduzeća, dok su bivši funkcioneri obuhvaćeni samo djelimično. Korajlić smatra da bi to trebalo promijeniti „jer ti kada izađeš iz te institucije i iz te pozicije, ti i dalje imaš kontakte i dalje imaš insajderske informacije koje možeš iskoristiti poslije za privatnu firmu“.
Ispravka greške u bazi CIN-a „Otvorene javne nabavke“ i tekstu „Privatni interesi jači od zakona“.
