Tomislav Mihalj učestvovao je u osnivanju Specijalne policije Federacije BiH (FBiH) i bio je direktor Državne granične službe prije nego što je došao na čelo Elektobosne-N. Ali, ni on nije uspio staviti pod kontrolu finansijsko poslovanje i spriječiti nestajanje prihoda ovog preduzeća.
Stoga se Mihalj obratio sudu i tužilaštvu. Na njegovo veliko razočarenje pomoć nije stizala, a danas je možda već prekasno. U pokušaju da se rasproda imovina Elektrobosne-N i otplati hipoteka, za 16. maj zakazana je nova, druga po redu, aukcija.
U proteklih sedam godina Mihalj nije bio usamljen u pokušajima da privuče pažnju nadležnih ka potencijalnim kriminalnim radnjama u ovom preduzeću koje se bavi proizvodnjom ferolegura i njegovim firmama ‘kćerkama’.
Prijave, u kojima su do detalja opisane nepravilnosti, kao i gdje treba tragati za dokazima, slali su Edvard Sklenar, bivši predsjednik općinskog odbora sindikata u Jajcu, Ivo Džidara, bivši generalni direktor Elektrobosne i Muhamed Mačak, jedan od većinskih dioničara Elektrobosne. Usprkos mnogobrojnim upozorenjima radnika i službenika preduzeća, ništa se nije desilo.
U više navrata istražujući na osnovu podnesenih prijava, Finansijska policija FBiH i MUP FBiH utvrdile su da su rukovodioci preduzeća, koristeći se lažnom dokumentacijom i finansijskim malverzacijama, sistematski izvlačili milione maraka preko lanca fiktivnih firmi pod njihovom kontrolom.
Finansijska policija je svojevremeno podnijela četiri krivične prijave protiv 15 lica, a na krivičnoj prijavi koju je podnijela federalna policija nalazila su se imena 13 osoba, među kojima su i članovi tadašnjeg rukovodstva Elektrobosne, kao i dvojica sudija.
Dok je nekadašnji industrijski gigant sve više finansijski propadao, ni jedan od šest tužilaca sa općinskog, kantonalnog i državnog nivoa, nije poduzimao korake da ovaj slučaj dobije sudski epilog.
Zašto nije došlo do procesuiranja predmeta još nije poznato, međutim, sve upućuje na to da razloge za odugovlačenje treba tražiti u velikom broju tužilaštava između kojih je predmet prebacivan, jer je svako od njih tvrdilo da predmet nije u njihovoj nadležnosti. Svaki od šest tužilaca započinjao je rad na predmetu od nule, dok su međunarodne institucije stajale po strani.
Iz dokumentacije se može utvrditi da je predmet prošao kroz ruke dva općinska tužioca iz Jajca – Jasne Šimunović i Safije Cerić, dva kantonalna tužioca iz Travnika – Pere Barbića i Behaije Krnjića, te državnog tužioca Jadranke Lokmić-Misirača.
Slučaj je prije četrnaest mjeseci preuzeo Dragan Popović, novi zamjenik glavnog tužioca Srednjobosanskog kantona u Travniku. On tvrdi da je istraga intenzivirana u zadnjih nekoliko mjeseci i da je, sa uključenjem tužilaštva iz Splita, predmet dobio međunarodnu dimenziju.
Slučajem Elektrobosne nije se želio baviti niti Odjel za organizirani kriminal Ureda visokog predstavnika. Maurizio Coppola, šef odjela koji je u međuvremenu raspušten, izjavio je 2003. godine da njegov ured nije nadležan da djeluje po ovom predmetu.
Federalna policija je proslijedila krivičnu prijavu državnom tužilaštvu u martu 2005. godine, koju je ovo tužilaštvo mjesec dana kasnije vratilo na kantonalni nivo ‘jer nije u našoj nadležnosti’, kako je izjavila glasnogovornica Tužilaštva BiH Edita Pejović.
Premijer FBiH Ahmed Hadžipašić je na pitanje šta bi njegova vlada mogla da uradi u vezi s kriminalom u Elektrobosni šeretski odgovorio: ‘Jedino mi preostaje da uzmem toljagu i odem tamo tući te kriminalce.’
Zatim je ozbiljnim tonom dodao: ‘Jedino što je u nadležnosti i interesu Vlade jesu dugovanja Elektrobosne od oko 22 miliona maraka prema Elektoprivredi.’ Radi se o dugu prema Elektroprivredi Herceg-Bosne.
“Ne želim komentarisati izjave premijera Hadžipašića, ali je Vlada FBiH u svakom slučaju trebala da reaguje i pokuša spasiti Elektrobosnu“, kaže Zufer Dervišević, glavni inspektor Finansijske policije FBiH. ‘Vlada mora spriječiti sve vidove kriminala bez obzira da li se radi o državnim ili privatnim kompanijama. Ne može se sve prepustiti zubu vremena.’
Još u aprilu 1999. godine, Sklenar je policiji u Jajcu prijavio nepravilnosti u radu Elektrobosne.
Načelnik Policijske uprave Jajce Bare Pršlja rekao je da policija nema nadležnosti, ali su proveli operativne mjere i dokumentaciju proslijedili Sektoru krim-policije MUP-a Srednjobosanskog kantona.
Sklenar se kasnije obraćao za pomoć i tadašnjem federalnom tužiocu Marinku Jurčeviću, OHR-u i SFOR-u, ali bez uspjeha.
U prošlogodišnjem intervjuu on je izjavio: ‘Od sviju sam dobivao samo obećanja, ali se ništa nije dešavalo. Nema institucije kojoj se nisam obratio.’ Preselio se u Njemačku nakon što mu je prošle godine na kućnom pragu pronađena bomba.
Nakon što je 2001. godine razriješen sa dužnosti direktora Elektrobosne, Džidara je pozivao nadležne da reaguju, ali nije uspio da ih pokrene na akciju.
‘Sastavio sam dokument informacija o sustavnom uništavanju Elektrobosne od 1991. do 2001. godine. Tri puta sam Policijskoj upravi u Jajcu davao izjavu protiv direktora Elektrobosne Zlatana Ištvanića. Prvi put sam ga prijavio 13. oktobra 2001. godine. Oni iz Jajca su to poslali u MUP u Travnik i ovi su to stopirali. Nikada nisam nikakav odgovor dobio’, kaže on.
Pedesetdevetogodišnji Džidara danas nema posla i stanuje u očevom stanu.
‘Jako sam uznemiren i nervozan kad pričam o Elektrobosni i svemu što se desilo’, kaže Džidara.
Mačak tvrdi da se kantonalnim vlastima obraća već četiri godine. ‘U dva – tri slučaja jesu odgovorili, a među redovima se moglo pročitati – što tražiš?’
Mihalj kaže da je pokušao zavesti red, rad i disciplinu kada je 2004. godine preuzeo Elektrobosnu-N. S ponosom će reći da je do kraja prve godine njegovog mandata Elektrobosna proizvodila 12.000 tona ferosilicija, u vrijednosti od oko 18 miliona KM.
Mihalj je vlastima rekao da preduzeće od toga nije imalo koristi i da je otkrio da su: ‘Matijaš i kompanjoni zatvarali sve puteve da se novcu uđe u trag.’
On dodaje da je splitski biznismen Zvonko Matijaš, jedan od većinskih dioničara Elektrobosne, tajno organizovao njegovu smjenu početkom 2005. godine. Mihalj se potom obraćao Jurčeviću i Odjelu za organizirani kriminal pri državnom tužilaštvu, kantonalnom sudiji Katici Jožak Madžar u Travniku, kao i premijeru Hadžipašiću.
Kaže da je kod sudija i tužioca primijetio ‘veliku inertnost jer se nije vodilo računa o apelima mnogih ljudi.’
Inspektor Zufer Dervišević također je kritikovao travničke tužioce zbog njihove neaktivnosti. On se u nekoliko navrata bezuspješno pokušavao raspitati o tome u kojoj su fazi rada na krivičnim prijavama koje im je dostavio.
Jedino obavještenje koje je kantonalno tužilaštvo poslalo Derviševiću datira iz sredine oktobra 2002. godine, odnosno dva mjeseca nakon što je federalna Finansijska policija sačinila svoj izvještaj. U tom dopisu navodi se da tužilaštvo odbacuje krivičnu prijavu protiv kantonalnog sudije Vladimira Žuljevića.
‘Simptomatično je izdvajanje (sudije Žuljevića), i to odmah nakon 2 mjeseca’, kaže Dervišević.
Federalna policija nije dobila odgovor ni na urgentno pismo u kojem je od tužilaštva zahtijevala objašnjenje zašto je odbačena optužnica protiv sudije i šta se dešava sa drugim licima imenovanim u izvještaju.
Finansijska policija je poslala pismo državnoj Nezavisnoj sudskoj komisiji krajem aprila 2003. godine sa zahtjevom da se preispita rad Kantonalnog tužilaštva u Travniku. Ponovo nisu dobili odgovor.
Behaija Krnjić, danas tužilac pri Tužilaštvu BiH, a svojevremeno tužilac Srednjobosanskog kantona, izjavio je da je on bio taj koji je odbacio optužbe protiv sudije Žuljevića: ‘Zaključeno je da nije bilo nezakonitosti u radu sudije Žuljevića’, kaže Krnjić. ‘Da se ne bi vuklo ime sudije po optužnici doneseno je rješenje o nesprovođenju istrage protiv Žuljevića.’
Dervišević kaže da je takva odluka iznenađujuća, jer ‘bez pomoći sudije ne bi mogle biti urađene kriminalne radnje.’
Nezavisna sudska komisija je ugašena 2004. godine u sklopu reforme pravosuđa u BiH, a njena ovlaštenja je preuzeo Ured disciplinskog tužioca pri Visokom sudskom i tužilačkom vijeću BiH.
Anđelko Marjanović, koji je postao glavni disciplinski tužilac u oktobru 2005. godine, tvrdi da nema nijednog neriješenog predmeta ili prijave iz 2003. godine.
Popović, tužilac u kantonalnom tužilaštvu u Travniku koji danas vodi ovaj predmet, rekao je da ne želi komentarisati pasivnost svojih prethodnika i tvrdi da danas postoji napredak u rješavanju slučaja Elektrobosne.
‘Dokumentacija je prošle godine izuzeta na zahtjev federalne Poreske uprave’, rekao je Popović. ‘Njih interesiraju porezi i oni su dužni da provjere uvidom u dokumentaciju je li bilo tu marifetluka oko poreza.’
‘Čekam sad iz Hrvatske dodatne informacije i njihov zahtjev za saradnju u tom pravcu. Tako da se sve to svodi najvjerovatnije na prekogranični kriminal.’ Hrvatske vlasti istražuju veze između rukovodstva Elektrobosne i jedne dalmatinske kompanije za preradu metalnih legura.
Neki su još uvijek skeptični.
Mihalj kaže: ‘Elektrobosna je moj jedini projekat u tridesetpetogodišnjoj karijeri koji nisam uspio izvesti do kraja.’
