Maktouf osuđen na 5 godina zatvora

01.07.2005
Print Friendly, PDF & Email

Piše: Centar za istraživačko novinarstvo

Prvo suđenje za ratni zločin pred Sudom BiH za zločin počinjen 1993. godine u Travniku, završeno je u petak osudom Abduladhima Maktoufa za pomaganje u otmici četiri hrvatska civila i jednog Srbina, koji je ubijen u zarobljeništvu odrubljivanjem glave.

Uzimajući u obzir težinu optužbi, presjedavajući tročlanog sudskog vijeća Salem Miso izrekao je Maktoufu minimalnu kaznu od pet godina zatvora. Vijeće, koje je Maktoufa moglo osuditi na kaznu zatvora od preko 10 godina, uvažilo je činjenicu da je on bio samo pomagač u otmici i da nije bio direktno uključen u izvršenje ubistva.

Miso je takođe rekao da žrtve otmice mogu tražiti preko suda odštetu koju im treba isplatiti Maktouf.

Maktouf je vozio jedno od dva vozila koja su korištena za prevoz zarobljenika, navodi se u obrazloženju optužnice koju je pročitao Miso, kao i da je učestvovao u planiranju otmice te pomagao u njenom izvođenju. Maktouf je počeo služiti kaznu u petak kada je vraćen u pritvor, a njegov advokat iz Travnika Adil Lozo, obećao je da će uložiti žalbu na odluku Suda.

Lozo tvrdi da je Vijeće presudilo samo na osnovu svjedočenja tri svjedoka i bez ikakvih čvrstih dokaza, te da je jedan od svjedoka lično učestvovao u otmici. Maktouf je presudu podnio mirno i samo je nakon Misinog izlaganja par puta zanijekao glavom. Vidno potresen i uplakan, Maktoufov brat Luej nije želio komentarisati ishod suđenja dok su mu brata odvodili nazad u zatvor.

Maktoufovim nevoljama možda još nije došao kraj, bez obzira na presudu.

„Ne mogu komentarisati istrage koje su u toku,“ rekao je tužilac iz Amerike Jonathan Schmidt u četvrtak, dok se očekivala odluka Suda, komentarišući istragu oko Maktoufovog poslovanja, koje su pokrenute prije podizanja optužnice za ratne zločine.

Istraga oko poslovanja otkrila je bizarnu stranu prvog suđenja za ratne zločine u Sudu BiH, koje je započelo u septembru prošle godine, mjesecima prije nego što je dugo očekivano Vijeće za ratne zločine otvorilo svoje vrata.

Međunarodna zajednica najavila je da će osnivanje Vijeća za ratne zločine biti još jedan pokazatelj da BiH postaje pravna država i da su njeni građani deset godina nakon rata bliži pomirenju. Sastavljeno od nekoliko sudskih vijeća u kojima se nalaze i domaće i strane sudije, Vijeće bi trebalo preuzeti većinu slučajeva koji će biti prebačeni sa Međunarodnog krivičnog tribunala u Haagu, što bi tribunalu omogućilo da završi sa radom do 2010. godine. No, Vijeće čije je otvorenje najavljeno za januar,a desilo se u martu, još uvijek ne vodi niti jedan postupak. Vijeće je takođe opterećeno kašnjenjem u prebacivanju slučajeva sa haškog tribunala i drugim problemima koji dovode u pitanje njegovu efikasnost i kredibilitet.

Slučaj Maktouf, koji je vođen u Odjelu za organizovani kriminal ovoga suda, pokazao se kao neobičan predmet ratnog zločina od samog početka.

Maktouf, Iračanin po rođenju i bivši vlasnik videoteke, nije bio optužen ni za ubistvo, ni za silovanje, ni za mučenje. Nakon što je na prepad uhapšen u junu 2004. godine u zgradi Suda, u kojoj se nalazio na poziv tužioca u vezi s jednim drugim slučajem, tadašnje optužbe protiv njega se nisu uopšte doticale rata. Maktouf je uhapšen zbog krivotvorenja poslovne dokumentacije o naplati carinskih taksi na uvoz bijele tehnike i druge robe. Otkad je uhapšen, Tužiteljstvo ga je držalo u pritvoru, iznova se obraćajući Sudu i tražeći produžetak pritvora – po tri mjeseca.

U septembru prošle godine protiv Maktoufa je podignuta optužnica u kojoj se on tereti za ratne zločine, a ne za organizirani kriminal, kako je to bilo na početku. Međutim, tužioci i predstavnici domaće vlasti znaju da je Maktoufova biografija daleko interesantnija međunarodnicim predstavnicima pravde od njegove uloge vozača kombija u ratnom zločinu kidnapovanja koje je počinjeno prije 12 godina.

„Tužilaštvo ide za malom ribom znajući da će velika izaći naknadno,“ izjavio je Slobodan Kovač, ministar pravde BiH i bivši tužilac, na pitanje o optužbama za ratni zločin i druge optužbe koje bi tužilac mogao podići kasnije.

Šmit također ističe da fokus istrage protiv Maktoufa možda neće biti ratni zločini.

„Često dođe do hapšenje prije nego se zavši cjelokupna istraga,“ izjavio je on.

Šmitovi motivi su jasni timu odbrane Maktoufa, prema riječima Ismeta Mehića, drugog Maktoufovog advokata.

„Pokušao je da dokaže da je naš klijent bio organizator Al Kaide ovdje, organizator i izvršilac, ali to je propalo,“ rekao je Mehić.

Potpuna biografija Maktoufa, koju su novinari Centra za istraživačko novinarstvo (CIN) sastavili na osnovu izvještaja policijskih službi, intervjua sa Maktoufovim poslovnim saradnicima te sudskih dokumenata, pokazuje da prvi slučaj ratnog zločina na državnom sudu možda nema skoro ništa sa ratnim zločinima.

Maktoufova uloga u otmici proizilazi iz njegove neobične uloge u ratu.

Maktouf, 46-ogodišnji Bosanac, rođen u Iraku, radio je kao veza između BiH armije i stranih muslimanskih boraca ili „mudžahedina“, kaže se u sudskim dokumentima. Većina stranaca je stizala u Split, u Hrvatskoj, i Maktouf ih je vozio u Travnik, gdje su se neki od njih uključivali u jedinicu pod nazivom El Mudžahid.

Maktouf je istražiteljima priznao da je radio kao prevodilac i dobavljač oružja za jedinicu, ali je negirao da je učestvovao u otmici, navodi se u optužnici u predmetu Maktouf.

Maktouf je vozio jedan od dva kombija koji su korišteni za transport talaca, koji su trebali biti razmjenjeni za zarobljene mudžahedine, koje je držao HVO, navodi se u optužnici u predmetu Maktouf.

Četiri taoca su na kraju oslobođena, dok je jedan ubijen u užasnom ritualu u kampu El Mudžahid u Orašcu, pored Travnika, kako stoji u sudskim dokumentima.

Na suđenju, tri ključna svjedoka su dala samo djelimičnu identifikaciju Maktoufa kao vozača jednog od dva kombija korištena u otmici. Jedan od žrtava otmice je izjavio da je prepoznao Maktoufov glas, drugi je rekao da nije vidio Maktoufa direktno nego samo iz profila. Treći svjedok, koji je identifikaovao Maktoufa, je u stvari učestvovao u otmici.

„Sud je posvetio pažnju kriminalcu, koji je ključni svjedok, a koji je organizovao zločin,“ izjavio je Mehić. Odbrana će se žaliti na sudu BiH, te Savjetu Evrope, dodao je on.

U vrijeme podizanja optužnice za držanje talaca septembra prošle godine, Maktouf je bio u pritvoru kantonalnog suda u Sarajevu od juna, u vrijeme trajanja istražnog postupka u odvojenom slučaju koji se odnosi na „zloupotrebu položaja i krivotvorenje službenih dokumenata“, koji uključuju njegove firme u Travniku i Austriji.

Tužilac Šmit je uspješno uvjerio sud da Maktoufa zadrži u pritvoru tokom trajanja istrage, prije nego je optužnica bila podignuta, zbog toga što se za njega govorilo da zastrašuje svjedoke, navodi se u optužnici. Nakon Maktoufovog hapšenja, dodaje Šmit, i sam je dobijao prijeteće telefonske pozive. „Ne mogu ti ni Amerikanci pomoći, jer te sveti Alah gleda“, približne su riječu jednog od poziva, navodi Šmit u optužnici.

Do podizanja septembarske optužnice, navodno je Maktouf bio spreman da prizna da je mijenjao dokumente u cilju izbjegavanja plaćanja punih carinskih dažbina za bijelu tehniku koju je Palma uvozila u BiH.

„Kad su me pritvorili, rekli su da je to zbog privrednog kriminala ja sam priznao šta sam učinio i rekao da, ako je ono što sam uradio sa papirima zločin, spreman sam da za to odgovarati,“ izjavio je Maktouf u razgovoru za CIN prije tri dana nakon iznošenja završenih riječi. „Kad je stigla optužnica i kad sam vidio da me optužuje za ratne zločine protiv civilnog stanovništva, bio sam šokiran“.

Advokat Lozo je za CIN izjavio da je smanjivao vrijednost robe na carinskim deklaracijama kao i svaki drugi uvoznk, kako bi platio manje poreze.

Ono što je Maktoufu vjerovatno nepoznato je da se u januaru 2004 Ministarstvo za unutrašnju sigurnost SAD-a, sa sjedištem u Missouriu, zainteresovalo za njega. Ova agencija je osnovana nakon napada na Svjetski trgovinski centar 11. septembra, u cilju zaštite američke države od budućih terorističkih napada.

„On (Maktouf) je meta krivične istrage i izvori su javili da je bio koordinator grupe Vehabija,“ piše u zvaničnom zahtjevu Interpola u Washingtonu upućenom Interpolu u Sarajevu, a koji je u posjedu CIN-a.

Vehabije su članovi pokreta reforme u Islamu, koji je državna religija u Saudijskoj Arabiji. U porastu su napadi na Arape koji su skloni Zapadu, koje vrši radikalno krilo Vehabizma, te na Ameriku, a ova organizacija je poticala i veći broj radikalnih sljedbenika kao što je Osama bin Laden.

Odgovor BiH Interpola, koji je također u posjedu CIN-a, kaže da protiv Maktoufa ne postoje nalozi za hapšenje, niti su podignute bilo kakve krivične optužnice „te nisu poslati specijalni izvještaji tužilaštvima BiH ili FBiH“.

Ipak, godinu i po ranije, Obavještajna služba Federacije BiH (OSS), je poslala povjerljivi izvještaj pod nazivom „Rezultati istrage Službe o ulozi A. Maktoufa u terorističkim aktivnostima i organizovanom kriminalu na Balkanu“, koji je poslat tužilaštvima u Federaciji BiH, te u Srednjoj Bosni i kantonu Sarajevu.

Ovaj izvještaj, koji je izašao u septembru 2002, donosi navode o Maktoufovoj umješanosti u trgovinu drogama i česta putovanja u Arapske zemlje, kao što su Iran, Afganistan i Pakistan. Maktouf je takođe bio predmet interesovanja kancelarije Interpola u Austriji, koja se 2001. godine sa sličnim zahtijevom obratila kolegama u kancelariji u Sarajevu, navodi se u optužnici koja je bila podignuta protiv bvšeg direktora kanelarije Interpola u BiH, Asima Fazlića. On je netačno obavijestio austrijski Interpol da Maktouf nema kriminalni dosije.

Prije rata, Maktouf je bio vlasnik videoteke pod nazivom Palma, te je preživljavao švercujući cigaretama i benzinom, kako se navodi u izvještaju.

Tokom rata, Maktouf je bio član odreda „El Mudžahid“ u sastavu BiH armije, čije vođe su bile libanske i egipatske nacionalnosti, naveo je Šmit u Maktoufovoj optužnici.

Prema navodima u OSS-ovom izvještaju, Maktoufov se život promijenio 1996, nakon njegovog puta u Iran, tokom kojeg je uspostavio kontakate sa ljudima iz Afganistana i Pakistana, te nakon njegovog povratka u BiH, Palma naglo počinje da ostvaruje značajno visoke prihode.

„U tim zemljama moguće je dobiti ogromne količine narkotika po najnižim cijenama i to je vjerovatno jedan od razloga što je Maktouf, prema nalazima Službe, boravio, nakon Irana, u Pakistanu,“ navodi se u izvještaju OSS-a, „te postoje indicije da je boravio i u Afganistanu, što Maktoufa već dovodi u vezu…. sa organizovanom narko-mafijom…“

Husein Ćosić, jedan od Maktoufovih poslovnih partnera, kojeg je CIN intervjuisao, također je uočio da je nakon puta u Iran Maktouf naglo počeo da putuje sve više i više i često je navraćao u Grac, austrijsko sjedište njihove firme, sa koferima punim novca.

Maktouf se udružio sa Ćosićem da bi osnovali austrijsko odjeljenje Palme, koje je vodio Ćosić.

Ćosić je izjavio da je kompanija polagala daleko više novca nego što je donosila prodaja električnih aparata i drugih artikala u BiH.

„Maktouf bi ušao (u ured) sa velikim koferom punim maraka na putu za Švajcarsku,“ rekao je Ćosić.

Njegove sumnje su se potvrdile kada je Maktouf u više navrata tražio od njega da u Beču preuzme naručene vaze, te da ih isporuči u firmu u Štutgartu u Njemačkoj kojom je upravljao jedan turski državljanin porijeklom iz Arapskih zemalja.

Naposlijetku je Ćosić odlučio da razbije jednu vazu u kojoj je, unutar dvostrukog zida, otkrio prah žućkaste boje. „Radilo se o najfinijem prahu koji se lako topio u ustima“, kaže Ćosić i dodaje da je to slično heroinu, za razliku od kamene prašine koja je ostajala tvrda na jeziku kada ju je liznuo radi poređenja.

Maktouf je često putovao i vodio je duge telefonske razgovore sa ljudima iz Pakistana, Saudijske Arabije i drugih zemalja, koje Ćosić kaže da nije poznavao. Ljudi porijeklom iz arapskih zemalja su ga posjećivali u Austriji.

„To sam čuo od tužioca (Schmidt) i on je to pokušao dokazati ali to mu je palo (trgovina drogom), ali mu je sve to palo,“ rekao je Maktoufov advokat Mehić.

Ćosić također opisuje farsu oko različitih tumačenja raznih policijskih organa koje su na krivi način shvatale stvarnu prirodu Maktoufovih ambicija.

„Kompromitirali su ga ti sastanci sa arapima,“ kazao je Ćosić. „Međutim ti njegovi sastanci sa Arapima, nije tu bilo planiranja nekih akcija, nego samo da bi se kasnije time hvalisao“.

Maktouf nije imao političkih ambicija zbog kojih bi bio terorista, niti svjesno sudjelovao u ratnom zločinu, kaže Ćosić.

„Maktouf je jako naivna osoba, njega jedino interesuje novac,“ Ćosić je rekao. „On samo misli na novac“.

Ćosić smatra da su ga upravo zbog njegove prošlosti američke, austrijske i BH policijske snage počele pratiti zbog čega je postao politička meta.

Prvobitno je, prema Ćosićevim riječima i sam ispitivan vezano za njegovu ulogu tokom rata u BiH. Premda nije poznavao Maktoufa u vrijeme rata, Ćosić je također prevozio mudžahedine iz Kanade, Austije, Njemačke. SFOR je nekoliko dana ispitivao Ćosića jer su, prema njegovim riječima, smatrali da je povezan sa Al Kaidom.

Ćosić se također svojevremeno austrijskim vlastima požalio na Maktoufa vezano za njegovo dugovanje.

Ova sve veća upoznatost sa njihovim poslovima je rezultirala detaljnom istragom obojice, njega i Maktoufa, rekao je Ćosić.

Što se tiče optužbi o počinjenom ratnom zločinu, te navodima da je Maktouf bio vođa mudžahedina, Ćosić ne vjeruje da iko može uzeti za ozbiljno osobu koja se jedan dan hvali svojim poznanstvima, a već drugi je zabrinuta oko troškova sitne nabavke.

„Maktouf u ratu nije bio čovjek koji je nešto naređivao“, rekao je Ćosić. „On je imao potrebu da ga ljudi na visokim položajima pohvale, I ne mislim da mogao počiniti veliki zločin.“

Maktouf, koji je prije tri dana razgovarao sa CIN-om nakon što je vidno umoran i krvavih očiju saslušao završne riječi, vidi sebe kao žrtvu, a ne kao vođu terorista.

„Kriv sam što sam crn, što imam bradu i što sam rođen u Iraku,“ rekao je on. „Da sam plav i rođen u Americi ne bi bio kriv.“

Objavljeno: 2.7.2005. godine

Print Friendly, PDF & Email
Preuzimanje sadržaja Centra za istraživačko novinarstvo (CIN) dozvoljeno je uz obavezno navođenje izvora i povezivanje na www.cin.ba.

Ostavite komentar

Vaša email adresa neće biti objavljena. Označena polja je obavezno popuniti.

Bijeli hljeb

Energopotencijal u BiH

Javne nabavke