Tasim Kučević, osuđeni trgovac ženama i organizator prostitucije iz Tuzle, krajem marta prošle godine prodao je kuću sa zemljištem u Živinicama, ali su pravosudne institucije privremeno spriječile kupca da imovinu uknjiži na svoje ime. Ova nekretnina je dio njegove imovine koju je Sud Bosne i Hercegovine (BiH) blokirao kako bi naplatio nelegalno stečenih oko 300.000 KM.
Kučević je samo jedan od osuđenih u BiH koji pokušavaju prodati ili pokloniti imovinu kako im je sudovi ne bi oduzeli. Da su neki i uspjeli u tome, jer su tužioci i pravobranioci zakasnili da zatraže blokadu njihove imovine, pokazuju dokumenti do kojih je došao Centar za istraživačko novinarstvo (CIN) iz Sarajeva.
U proteklih osam godina sudovi su pravobranilaštvima BiH, Federacije BiH (FBiH) i Republike Srpske (RS) dostavili 106 presuda kojima se nalaže oduzimanje nelegalno stečene imovine, u vrijednosti od najmanje 36 miliona KM. Tačan iznos je nepoznat, jer Pravobranilaštvo FBiH i nakon dva i po mjeseca nije dostavilo CIN-u podatke o vrijednosti imovine koja bi trebala biti oduzeta u 46 slučajeva koji su u nadležnosti ove institucije.
Do sada su izvršena samo dva naloga po kojima je oduzeta i prodata imovina, u ukupnoj vrijednosti od 741.500 KM. Pravobranilaštva su započela proceduru oduzimanja i u ostalim predmetima, ali rezultata nema.
Dug je put od presude do oduzimanja imovine
U slučajevima korupcije, poreskih utaja i pranja novca, trgovine ljudima i drogom, organizovanja prostitucije i drugih krivičnih djela u kojima postoji sumnja da se optuženi obogatio na nezakonit način, sudovi na prijedlog tužilaštva mogu odlučiti da im blokiraju imovinu, odnosno zabrane njeno raspolaganje i otuđenje. To čine kako bi spriječili optužene da je prodaju ili poklone. Međutim, ova blokada prestaje da važi nakon pravosnažne presude. Novu zabranu sudovi ne donose automatski nego tek po ponovnom zahtjevu pravobranilaštva.
Presude se šalju pravobranilaštvima koja prikupljaju informacije o bankovnim računima i dokumente o pokretnoj i nepokretnoj imovini osuđenih. Oni potom šalju prijedloge za izvršenje sudovima u čijoj se nadležnosti nalazi ta imovina.
Prema podacima do kojih je došao CIN, često se dešava da od presude do ponovnog zahtjeva za blokadu imovine prođe i nekoliko mjeseci, tokom kojih osuđeni može prodati ili pokloniti imovinu drugim osobama. Kada ona više ne bude u vlasništvu osuđenog, pravobranilaštva nemaju osnova da naplate kaznu, jer i novac od prodaje obično nestane.
Državni tužilac Jasmina Gafić kaže da je njenim kolegama uvijek najvažnije da dokažu krivično djelo, pa nekada zaborave na to da treba da zatraže i blokadu imovine.
Slučaj Kučević
To se desilo i u slučaju Tasima Kučevića kojeg je Sud BiH u aprilu 2009. godine pravosnažno osudilo na 12 godina zatvora zbog organizovanja prostitucije, trgovine ljudima i pranja novca. Zajedno sa njim, na šest godina zatvora osuđena je i njegova supruga Meliha Pjević.
Prema presudi, od supružnika je trebala biti oduzeta imovina u vrijednosti od 286.440 KM, dok je sam Kučević bio dužan platiti kaznu od 20.000 KM. Pravobranilaštvo je sredinom 2009. godine pokrenulo postupak oduzimanja, no, u budžet BiH još nije uplaćeno ništa.
Prije početka suđenja, u martu 2006. godine, Sud BiH je privremeno zabranio Kučeviću da koristi, proda ili pokloni Motel “Mlin” i Noćni klub “Ameriken” sa oko 2.000 metara kvadratnih zemljišta pokraj Tuzle, te kuću sa 1.260 kvadratnih metara zemljišta u Živinicama. Dvije godine kasnije, sud je uz suglasnost tužilaštva dozvolio Kučeviću, koji se u to vrijeme branio sa slobode, da izda ove nekretnine kako bi stekao zakonit prihod kojim će izdržavati sebe i svoju porodicu.
Međutim, po pravosnažnosti presude prestala je da važi i zabrana prodaje i poklanjanja, pa je 10 mjeseci kasnije Kučević, koji je u to vrijeme služio kaznu u zatvora u Zenici, pokušao svoje nekretnine prenijeti na drugu osobu. U molbi koju je 17. februara 2010. godine napisao Nihadu Spahiću, direktoru zatvora, tražio je odobrenje za posjetu notara koji bi mu dostavio darovni ugovor. U molbi je naveo da nekretnine želi pokloniti kćerki Almi.
Spahić je odbio Kučevića, a o njegovim namjerama je upoznao Pravobranilaštvo BiH, koje je potom predložilo ponovnu blokadu imovine u Tuzli i u Živinicama. Sud je to učinio početkom marta 2010. godine.
Ono što nije Tasimu, uspjelo je njegovoj supruzi Melihi koja kaznu izdržava u zatvoru u Tuzli. Naime, za razliku od kolege iz Zenice, direktor tuzlanskog zatvora Hasan Hodžić je odobrio posjetu notara. Iz zatvora u Tuzli je CIN-u objašnjeno da je u nadležnosti direktora da brine jedino za sigurnost tokom posjeta, a ne i za to kojim povodom neko dolazi.
Meliha Pjević je tako 25. marta 2010. godine imanje u Živinicama prodala Asmiru Fazliću iz Tuzle, na osnovu punomoći koju joj je Kučević dao dvadesetak dana nakon presude. Nekretnine je prodala za 25.000 KM.
Međutim, kada je Fazlić, mjesec dana nakon kupovine, zatražio uknjižbu kuće na svoje ime, Općinski sud u Živinicama je njegov zahtjev odbio, pošto je Sud BiH već zabranio prodaju nekretnina. Fazlić se na ovu odluku žalio Kantonalnom sudu u Tuzli gdje se trenutno odlučuje o žalbi.
I pored zabrane Kučević nije odustao od pokušaja da iz zatvora upravlja svojim nekretninama. U augustu 2010. godine napisao je molbu Sudu BiH, tražeći da mu se izda dozvola za ponovno izdavanje pod zakup njegovog objekta, ali je ovaj put odbijen.
Imovina osuđenih nepoznata pravosuđu
Kučevićev slučaj je jedan od 67 u kojima je Sud BiH od aprila 2006. do januara 2011. godine naložio oduzimanje nelegalno stečene imovine. Pravobranilaštvu BiH su proslijeđene 24 presude, ali do danas nijedna nije izvršena. CIN nije dobio objašnjenje iz Suda BiH zašto preostale 43 presude nisu poslana na izvršenje.
Državna pravobraniteljica Željka Klobučar kaže da Sud u presudama često ne navodi šta konkretno treba oduzeti, već iskazuje vrijednost nelegalno stečene imovine u novcu. Zbog toga u Pravobranilaštvu moraju otkrivati šta osuđeni posjeduje.
Dodaje da prepiska sa zemljišnoknjižnim uredima, policijom, Centralnom bankom BiH i sličnim ustanovama, putem kojih pokušavaju doći do podataka o nekretninama, automobilima, novcu i drugim vrijednostima traje i po nekoliko mjeseci.
Međutim, dešava se da osuđeni u međuvremenu proda svoju imovinu. Klobučar kaže da se to desilo u više od polovine predmeta koje su dobili.
U to su se uvjerili i kada su pokrenuli proceduru za oduzimanje imovine Nerminu Ćupini koji je oktobru 2006. godine pred Sudom BiH pravosnažno osuđen na 14 godina zatvora zbog trgovine ljudima i pranja novca. Prvostepenom presudom Sud je odlučio da se od Ćupine oduzme stan u Mostaru, no, nakon njegove žalbe odobreno je da on zauzvrat plati 38.518 KM u roku od 15 dana od pravosnažnosti presude.
Kako to Ćupina nije učinio, Pravobranilaštvo je pokrenulo proceduru oduzimanja stana, ali su vrlo brzo utvrdili da ga on više ne posjeduje.
Slučajevi na kojima rade pravobranilaštva u BiH čekaju na izvršenje kazne u prosjeku četiri godine, a ima i onih koji su presuđeni prije skoro 10 godina i kojima uskoro prijeti zastara.
Brže do nelegalne imovine u RS-u
Kako bi pravosuđu dali veća ovlaštenja te ubrzali proces oduzimanja i spriječili da vlasnici prodaju nelegalno stečenu imovinu, vlasti u RS-u su u januaru 2010. godine donijele Zakon o oduzimanju imovine stečene kriminalnim djelom. Po ovom zakonu, kao novina, uspostavljene su jedinica Ministarstva unutrašnjih poslova RS-a, koja radi finansijske provjere optuženih, i Agencija za upravljanje oduzetom imovinom.
Amor Bukić, glavni tužilac RS-a, kaže da novi zakon tužiocima u ovom entitetu daje veliku prednost u odnosu na državne i tužioce u FBiH, jer imovinu mogu privremeno oduzeti, a da pritom ne moraju dokazati da je stečena kriminalom. On objašnjava da je na optuženima da dokažu kako oduzetu imovinu nisu stekli krivičnim djelom.
Ipak, prednosti novog zakona do sada su iskorištene u dva slučaja. Krajem aprila ove godine je po nalogu Okružnog suda u Banja Luci od Zorana Ćopića, osumnjičenom za pranje novca koji potiče od trgovine drogom, privremeno blokirana imovina njegove dvije firme – Avio Rent d.o.o. i Agrocoop Export – Import iz Banja Luke. Istim nalogom blokiran je prijenos akcija fabrike šećera u Bijeljini na firmu Agrocoop. Osim toga, MUP RS-a zaplijenio je i avion Cesna u vrijednosti od 200.000 eura, kao i Ćopićev privatni Audi 8 vrijedan više od 40.000 eura.
Četiri mjeseca ranije, po nalogu Osnovnog suda u Sokocu, od dvojice osumnjičenih za zloupotrebu položaja, falsifikovanje službene isprave i pustošenje šuma privremeno je oduzeta imovina, vrijedna više od 850.000 KM – dva stana, stambeno-poslovni prostor, dva automobila te novčani depoziti.
Pravobranilaštvo RS-a je od 2005. godine riješilo samo dva predmeta, od ukupno njih 36 koji su im sudovi dostavili na izvršenje. U 26 slučajeva Pravobranilaštvo je poslalo prijedloge naloga za izvršenje nadležnim sudovima. Oni su potom izdali rješenja o izvršenju, ali imovina još nije oduzeta.
U ostalim slučajevima ništa nije poduzeto, a objašnjenja su različita – ili Pravobranilaštvo ne uspijeva da utvrdi prebivalište osuđenog, ili osuđeni nema novca i imovine, iako je presudom utvrđeno suprotno.
Zoran Kvočka iz Omarske kod Prijedora osuđen je početkom 2005. godine na tri godine i tri mjeseca zatvora zbog utaje poreza i doprinosa. Okružni sud u Banjoj Luci je odredio da mu se oduzme imovina vrijedna 1,86 miliona KM. Međutim, u pokušaju da izvrši presudu, Pravobranilaštvo RS-a je saznalo da Kvočka nema imovine prijavljene na svom imenu.
Stoga je Osnovnom sudu u Prijedoru, sredinom juna 2006. godine predložilo da oni traže od Kvočke da sudu donese podatke o svojoj imovini, primanjima i računima. Četiri i po godine nakon ove prepiske, početkom 2011. godine, sud u Prijedoru je obavijestio Pravobranilaštvo da Kvočka ne posjeduje imovinu kojom bi mogao platiti kaznu. Sud je naveo i da će postupak biti obustavljen ukoliko se ne pronađe alternativno rješenje za naplatu. O ovome su obaviješteni Ministarstvo unutrašnjih poslova u Banjoj Luci i Ministarstvo pravde RS-a, ali rješenje još nije pronađeno.
Prema istraživanju javnog mnijenja, koje je za CIN u martu 2011. godine obavila agencija „Prism Research“, od 500 ispitanika iz cijele BiH, njih 77,7 posto smatra da su kazne za kriminalna djela potpune tek kada se osuđenima oduzme nelegalno stečena imovina. Sa ovim mišljenjem građana BiH slažu se i svi sagovornici CIN-a, objašnjavajući da je najvažnije osuđene za kriminal “udariti po džepu”, ali da pravosuđe to ne uspijeva postići kroz mjere oduzimanja imovine.
“Bh. čovjeku najteže je kad mu udarite na obraz i po džepu. Ovi koji su krenuli u kriminal i mito i korupciju prvo su izgubili – od obraza nema ništa. Međutim, mi ga po džepu i dalje ne udaramo”, kaže državna pravobraniteljica Klobučar.
