Search
Close this search box.

Osnivanje preduzeća kao neželjena avantura

Dugi redovi, smiješna pravila i prekomplikovana i nerazumljiva procedura osnivanja preduzeća u BiH buduće poduzetnike stavljaju na velika iskušenja.
Amira Šabić stoji ispred iznajmljenog poslovnog prostora na Ciglanama za koji već pola godine izdvaja po 800 KM mjesečno. U njega će useliti nakon što završi sve formalnosti oko osnivanja firme. (Foto CIN )

Ni kritike svjetskih financijskih institucija, niti reforma na koju je potrošeno 2,7 miliona KM nisu mnogo olakšali muke kroz koje mora proći svako ko pokuša da pokrene biznis u Bosni i Hercegovini (BiH).

Kako to izgleda saznat ćete od četrdesetjednogodišnje Sarajke Amire Šabić, koja još od septembra radi na registraciji i prikupljanju dozvola za otvaranje kompjuterske firme The Club Computers. Ono što joj se dešavalo u ovom periodu naziva avanturom koja ju je do sada koštala više od 7.300 KM, a troškova će biti još.

U nedavno objavljenom izvještaju Svjetske banke u kojem se analiziraju uslovi za pokretanje biznisa u 178 zemalja, navodi se kako poduzetnik u BiH mora napraviti 12 koraka da bi osnovao svoje preduzeće. Za ovo su u prosjeku potrebna 54 dana i mnogo novca.

Iako je za osnivanje preduzeća u nekim balkanskim zemljama potrebno proći kroz još veći broj koraka, poduzetnici mogu računati na veću podršku u institucijama i kraće vrijeme registracije. Crnogorki poduzetnik tako mora proći 15 koraka do osnivanja preduzeća, ali će mu za to trebati 24 dana. U Sloveniji pak procedura traje 60 dana, ali je potrebno napraviti samo devet koraka.

Svjetska banka preporučuje kao uzore koje treba slijediti Australiju, gdje registracija traje dva dana, i Dansku gdje je cijeli postupak besplatan.

Vlasti bi trebale pojednostaviti registraciju jer veći broj preduzeća znači i veće poreske prihode u budžet.

Međutim, dugotrajna i skupa procedura je samo jedan od razloga zbog čega se BiH nalazi na dnu ljestvice europskih zemalja po razvijenosti malog biznisa. Novinari Centra za istraživačko novinarstvo (CIN) iz Sarajeva su utvrdili da visoki porezi, birokracija, nepovoljni krediti, spora naplata dugova, šverc i iznuda obeshrabruju domaće poduzetnike.

Kompjuterski program sa gomilom grešaka

Britanski Ured za međunarodni razvoj odobrio je prije tri i pol godine novac za uvođenje kompjutera u 16 registarskih sudova u oba entiteta i Distriktu Brčko. Cilj je bio uvezati sve sudove u jedinstvenu mrežu, smanjiti broj formulara, građanima olakšati put do informacija, te skratiti vrijeme registracije na samo pet dana.

No, elektronski sistem koji je trebao profunkcionisati u junu ove godine još uvijek nije u uveden, jer su greške u softveru i drugi problemi usporili cijeli proces.

Za sada samo sudovi u Sarajevu i Bihaću koriste elektronski sistem, a čak ni oni ne uspijevaju završiti posao u roku.

Koordinator projekta reforme registracije firmi Nataša Miskin kaže da je bilo previše optimistično očekivati da će novi sistem biti brzo i istovremeno uspostavljen na tolikom broju mjesta. Ona smatra da će registracija postati lakša kada se otklone tehničke poteškoće i kada se uspostavi bolja komunikacija između sudova i Poreske uprave Federacije BiH (FBiH), no nije mogla precizirati kada bi se to moglo desiti. Kazala je da će sistem biti uveden postepeno od suda do suda.

Sudija Asaf Daupović, šef Registra pravnih lica Općinskog suda u Sarajevu, za kašnjenja krivi podnosioce zahtjeva koji u formulare upisuju pogrešne podatke, a za Poresku upravu FBiH kaže da odugovlači sa dodjeljivanjem poreskih brojeva, što je jedan od uslova za odobravanje registracije. Direktor Poreske uprave Midhat Arifović kaže da oni svoj dio posla obave za tri dana.

Sarajevski notar Merdžana Škaljić kaže da se sudska procedura može ubrzati, i da za to nisu potrebna milijunska ulaganja.

Škaljić primjećuje da registracija firme traje najmanje deset do petnaest dana, pa i znatno duže kod upisa stranog ulaganja. U tom slučaju u registraciju su uključeni i sud i Ministarstvo vanjske trgovine i ekonomskih odnosa BiH, čime se procedura bespotrebno uduplava.

Ona kaže da bi registracija trajala kraće ukoliko bi službenici suda, umjesto da šalju dopise, u telefonskom razgovoru sa podnosiocem zahtjeva ukazali na podatke u formularu koje treba ispraviti. Dodaje da sud ne koristi diskreciono pravo da ispravi uočenu grešku, i bez odlaganja izda rješenje o registraciji. Podnosiocu zahtjeva bi tako preostalo da tu ispravku odobri prilikom preuzimanja rješenja.

Šabić kaže da je umorna od birokracije i da je sve ovo za nju iscrpljujuće iskustvo. Novinarima CIN-a je prenijela svoje iskustvo.

Koraci za osnivanje preduzeća

Dvadeset dana Šabić je provela ovjeravajući dokumente i pribavljajući potvrde da je izmirila poreske obaveze i da nije krivično gonjena. Za svaku potvrdu joj je trebalo po sedam dana.

Za registraciju preduzeća trebala je još priložiti i kopiju lične karte i uvjerenje o mjestu boravka koje izdaje CIPS, kao i potvrdu da je uplatila 2.000 KM osnivačkog kapitala.

Kada je u krajem oktobra od suda dobila Rješenje o registraciji, podnijela je zahtjev za dodjelu poreskog identifikacijskog broja u Poreskoj upravi FBiH. Rješenje je čekala tri dana.

Da bi dobila carinski i PDV broj, obratila se Upravi za indirektno oporezivanje (UIO). Budući da je procedura za dobijanje navedena dva broja pojednostavljena, Šabić je podnijela samo jedan zahtjev, umjesto dva kako je bilo ranije.

Ipak, izdavanje carinskog i PDV broja traje 15 dana, objašnjava Olivera Šuka, službenica UIO BiH.

Nakon toga slijedi otvaranje računa u bankama. Šabić kaže da to znači još jednu rundu čekanja u redovima kako bi prikupila potrebnu dokumentaciju. U zavisnosti od banke za otvaranje računa preduzeća potrebno je priložiti između sedam i 12 dokumenata. Šabić planira otvoriti račune u tri banke.

Zatim je očekuju posjete inspekcija. Prva na redu je sanitarna inspekcija koja će posjetiti poslovni prostora kojeg je Šabić iznajmila u sarajevskom naselju Ciglane. Slijede je inspekcije za rad, te provjere protupožarne zaštite, davanje atesta za struju i mašine. Od podnošenja zahtjeva kantonalnim ili opštinskim institucijama do dolaska inspekcija u poslovne objekte čeka se i do sedam dana Dolazak inspekcije košta oko 100 KM.

Šabić već šest mjeseci plaća kiriju za 62 metra kvadratna iznajmljenog poslovnog prostora koji još uvijek ne koristi. Prijatelja advokata je zamolila da joj pomogne u prikupljanju potrebnih dokumenata. No drugi ljudi nisu te sreće i ovu uslugu moraju platiti. U međuvremenu, dok čeka na odobrenja, Šabić i dalje sakuplja papire.

Novinarima CIN-a je rekla da će firmu otvoriti u januaru.

‘Ako Bog da’, dodala je.

Podrška čitalaca pomaže CIN-u da razotkrije korupciju i organizirani kriminal.
Donacijom ćete podržati istraživačko novinarstvo kao javno dobro.

Facebook
Twitter
LinkedIn
Email
WhatsApp
Print

POVEZANE PRIČE

SUISSE SECRETS

#istražioCIN

Anonimna prijava

Svojim anonimnim prijavama doprinosite integritetu naše zajednice. Molimo vas da iskoristite ovu formu kako biste sigurno prijavili bilo kakvu sumnju u korupciju ili nezakonitu aktivnost koju primijetite. Vaša hrabrost ključna je za očuvanje naših vrijednosti i promicanje transparentnosti.