Rekonstrukcija 1,7 kilometara Vilsonovog šetališta je trebala biti završena u jednoj građevinskoj sezoni, odnosno za devet mjeseci, tvrde zvaničnici. Dvije godine kasnije, radovi su konačno završeni, mada bi se moglo desiti da šetalište ponovo bude zatvoreno ukoliko se odluči da Vilsonovo samo bude pjašačka zona.
Liljana Pelidija, zamjenica direktora Zavoda za izgradnju Kantona Sarajevo (KS), kaže da je posao mogao biti završen efikasnije da su se predstavnici javnih kompanija ranije sastali i sarađivali kasnije, tokom realizacije projekta.
Problemi sa rekonstrukcijom Vilsonovog šetališta, koja je koštala 1,4 miliona KM, ilustruju zašto je potrebno toliko vremena da se ceste u Sarajevu poprave i zašto sve toliko košta. U međuvremenu, sarajevski vozači trpe hronične probleme u saobraćaju, koji istovremeno nanose štetu lokalnoj ekonomiji.
Zamoljena da prokomentariše kašnjenja i probleme nastale tokom rekonstrukcije šetališta Ljiljana Sakić, ministrica prometa i komunikacija KS se suzdržala i dodala: ‘Komentar bi bio užasan’.
Novinari Centra za istraživačko novinarstvo (CIN) iz Sarajeva su otkrili da je sitničavost, birokratija, slaba koordinacija između vladinih kompanija i politika stranaka uzrokovala ogromna kašnjenja u izgradnji javnih puteva i šetališta u Sarajevu što je dovelo do većih troškova i cesta slabijeg kvaliteta.
Dobre namjere i loše planiranje
Rekonstrukcija šetališta je započela 2004. godine nakon što je USAID donirao novac za postavljanje javne rasvjete. Nakon toga, općine Novo Sarajevo i Centar, obnovile su rasvjetu na šetalištu uz Miljacku, i to od hotela Bristol do Mosta Suade i Olge. Vrijednost radova je bila 300.000 KM.
Međutim, planeri zabrinuti za stotinu godina stare lipe u neposrednoj blizini ceste poduzeli su neuobičajen korak postavivši kablove za rasvjetu po sredini šetališta umjesto ispod trotoara. Ta odluka će kasnije imati negativne posljedice.
‘Zbog aleje lipa u šetalištu, koje su evidentirane kao dobro prirodne baštine, te su kao takve proglašene zaštićenim dobrom, kablovi za rasvjetu se nisu smjeli polagati trotoarom’, rekla je Pelidija.
Ona kaže da je polaganje kablova sredinom saobraćajnice prouzrokovalo probleme prilikom postavljanja plinskih, vodovodnih i kanalizacionih cijevi.
Nakon što su dvije općine obnovile rasvjetu, radnici Sarajevogasa su ponovo morali da raskopaju ulicu kako bi instalirali plinske cijevi većeg profila.
Kada su počeli radovi, stručnjaci Zavoda za izgradnju KS su ustanovili da je potrebno zamijeniti i vodovodne cijevi na ovom potezu. Prema njihovim tvrdnjama veće vodovodne i kanalizacione cijevi potrebne su za buduće poslovne i rezidencijalne objekte čija se izgradnja već započela u tom dijelu.
Krajem juna 2005.godine Zavod za izgradnju KS obavijestio je odgovorne u kantonalnom Ministarstvu prostornog uređenja i zaštite okoliša da će ovi radovi koštati oko 1 milion KM i zatražio od Vlade KS da osigura sredstva.
‘Nažalost, zaključak Vlade o prebacivanju sredstava stigao je tri mjeseca kasnije, tačnije krajem septembra., a da bi se započelo sa radovima bilo je neophodno provesti Zakon o javnim nabavkama’, rekla je Pelidija. Ona tvrdi da zbog kašnjenja Vlade KS nije bilo preporučljivo početi sa radovima, jer je već bio kraj građevinske sezone.
Ipak, u oktobru 2005. godine šetalište je ponovo zatvoreno za saobraćaj zbog postavljanja vodovodnih i kanalizacionih instalacija. Ali, radnici kojima su povjereni navedeni radovi vrlo brzo su se suočili sa problemima zbog kablova za rasvjetu postavljenih po sredini ulice i korijenja lipa, koje nisu smjeli dirati.
Vilsonovo šetalište je potpuno rekonstruisano i pušteno za saobraćaj krajem jula 2006. godine.
Zbog nedostatka koordinacije između općina i komunalnih preduzeća, te općinske i vladine birokracije saobraćaj kroz više od dvije godine bio je frustrirajući za vozače.
‘Tokom tih godina nagledao sam se rupa, ljeti prašine, a zimi kaljuga. Mi taksisti razvali smo auta i svi smo bili jako nervozni što radovi toliko dugo traju’, kaže sarajevski taksista Safet Bešić.
Za pomoćnika načelnika za stambene i komunalne poslove u Općini Novo Sarajevo Nijaza Hromu, kompletna procedura, kako od strane općine tako i od strane Vlade KS je provedena na najbolji mogući način.
‘Moglo se uraditi i drugačije. Na primjer, prvo, okončati polaganje jednih cijevi, pa poslije kopati asfalt za druge cijevi. Problem je bio samo u tome što nije bilo novca za ove radove’, kaže Hromo. Priznao je da mu kao građaninu ‘nije bilo prijatno šetati u to vrijeme kroz Vilsonovo šetalište koje je izgledalo kao ratište.’
Isto razmišlja i ministar prostornog uređenja i okoliša KS Zlatko Petrović, koji za sve krivi zakonom zaštićene lipe.
‘Zbog lipa smo morali bježati od trotoara’, kaže Petrović, dodajući da i nije bilo nekog većeg kašnjenja. ‘Ma, izgubili smo samo tri mjeseca’, kaže on.
Pelidija, za razliku od Hrome i Petrovića, tvrdi da općine imaju svoje programe koji se ne usaglašavaju sa Zavodom za izgradnju KS. Ona tvrdi da su općine lokalne samouprave koje samostalno odlučuju o svojim prioritetima.
‘Prije rata, kad je Bog po zemlji hodao, znalo se šta se radi. S općinama se dogovaralo, a to usaglašavanje planova je trajalo i po tri mjeseca’, kaže Pelidija, dodajući da je rekonstrukcija kanalizacije u Vilsonovom šetalištu u 2005. godini bio dobar primjer.
Ta saradnja je posebno potrebna u narednom periodu kada zvaničnici trebaju odlučiti hoće li graditi na tom području Prvu transverzalu, koja bi dovela do rasterećenja gradskog saobraćaja, ili će pak napraviti pješačku zonu, kao što to planiraju općine.
Prema regulacionom planu opštine Novo Sarajevo, Vilsonovo šetalište bi trebalo zatvoriti za saobraćaj i pretvoriti ga u popločanu pješačku oazu, sa fontanom i drugim sadržajima.
Troškovi popločavanja Vilsonovog šetališta prema procjenama Zavoda za izgradnju KS koštali bi oko 1,2 miliona KM.
‘Jeste planirano popločavanje Vilsonovog šetališta, ali još uvijek nije postignut dogovor s općinama odakle i dokle će se popločavati i koju dionicu proglasiti pješačkom zonom’, kaže Pelidija navodeći da se možda i nije trebalo ići s asfaltiranjem, ako je predviđeno popločavanje.
‘Tražili smo da ne asfaltiramo šetalište, nego da izvršimo popločavanje. Međutim, sve je za sada ostalo na našem zahtjevu’, kaže Pelidija.
Još jedan problem je planirana izgradnja Prve transverzale, koja bi presijecala šetalište i koja bi mogla ugroziti pješake.
‘Zašto nešto popločavati ako će se morati ponovo dizati zbog gradnje Prve transverzale? A kada će i hoće li biti popločano ne znam’, kaže Pelidija. Ona se zalaže za izgradnju transverzale i ne isključuje mogućnost da će političke igre imati značajnu ulogu prilikom donošenja odluka hoće li se graditi saobraćajnica ili Vilsonovo šetalište pretvoriti u pješačku oazu.
‘Ma zaštita Vilsonovog i njegovih lipa sve više liči na političku igru i međustranačka prepucavanja. Nijedna od stranaka ne želi da joj neko iz druge stranke kaže napravi to, jer je to moja inicijativa. Kod nas se nažalost sve svede na to’, kaže Pelidija.
Projekat ‘Stanje cesta’ je urađen uz financijsku pomoć Fonda otvoreno društvo BiH
