Balkanski biznismen Naser Kelmendi, kojeg policajci u regiji opisuju kao vođu moćne kriminalne organizacije, prijavljivao je minimalna primanja u Bosni i Hercegovini (BiH), a njegova preduzeća u Sarajevu su poslovala sa gubicima.
Kelmendi je u posljednjih šest godina prijavljen kao uposlenik u vlastitom hotelu Casa Grande na Ilidži, sa prosječnim mjesečnim primanjima od oko 360 KM, pokazuju dokumenti do kojih su došli novinari Centra za istraživačko novinarsvo (CIN). Njegova plaća je u rangu sa minimalnom plaćom u BiH u tom periodu.
Naser Kelmendi je u Sarajevo doselio 1988. godine. Napustio ga je zbog rata, ali se ponovo vratio 1998. godine, kada je dobio i bh. državljanstvo. On do 2006. godine nije bio prijavljen kao obveznik poreza na primanja u Federaciji BiH, a u ovom periodu njegova imovina se značajno povećala.
Od 1999. do 2009. godine kupio je nekretnine u Sarajevu za skoro 1,7 miliona KM. Uz to, njegova fabrika sladoleda Adolado je procijenjena na približno 4,3 miliona KM.
Kelmendijev hotel, četiri kuće i stan su po nalogu Suda BiH blokirani u junu. Pod blokadom se ne nalazi njegova fabrika sladoleda u Hadžićima kod Sarajeva jer je ona uknjižena kao imovina preduzeća koje je osnovao Naserov polubrat Bećir Kelmendi.
U zahtjevu za blokadu Tužilaštvo BiH je navelo da je Kelmendi imovinu stekao novcem od prodaje droge. On je u maju uhapšen u Prištini, a Tužilaštvo BiH je Interpolu dostavilo dokumentaciju na osnovu koje ga sumnjiči za ubistvo Ramiza Delalića Ćele i trgovinu narkoticima.
Pod istim optužbama Kelmendi je u ljeto 2007. godine saslušan u Tužilaštvu Kantona Sarajevo. Negirao je vezu sa ubistvom Ćele, a tada je izjavio i da nikada nije trgovao drogom, da je mrzi kao i sve što uz nju ide. Sebe je tada opisao kao trgovca, a dodao je da se u BiH bavi ugostiteljstvom i proizvodnjom sladoleda.
Međutim, ova dva biznisa nisu Kelmendiju donosila profit kojim bi opravdao ulaganja u nekretnine u Sarajevu.
Počeo sa krznom i zlatom
Prema vlastitom svjedočenju, Kelmendi je sa Kosova u Sarajevo prvi put došao 1988. godine. U Privrednom gradu Skenderija je uoči rata otvorio krznarski salon i zlatarsku radnju, oboje pod imenom Miss Donna.
Kelmendi je 2002. godine došao na ideju o pokretanju biznisa u hotelijerstvu i proizvodnji sladoleda. Tužiocima je još kazao da je od 1999. godine pa do tada imao firmu na Kosovu koja se bavila prodajom cigareta. Ovaj posao je pokušao prenijeti i u Sarajevo, ali nije uspio, jer nije dobio dozvolu.
Svoje nove poslovne ideje u BiH je praktično počeo provoditi u junu 2004. godine, kada dolazi u posjed Hotela Casa Grande na Ilidži. Ovu nekretninu je kupio od sarajevskog biznismena Ismeta Omerbegovića Inte za 900.000 KM. Međutim, Hotel je procijenjen na približno 1,7 miliona KM, što je bila osnovica na koju je Kelmendi platio porez.
Hotel Casa Grande nije poslovao uspješno. Prošlu godinu preduzeće je završilo sa dobiti od oko 32.000 KM, uz 33.000 KM duga dobavljačima. Finansijski izvještaji ukazuju da je prethodnih devet godina ovaj hotel imao prosječni godišnji gubitak od oko 70.000 KM.
Adolado za kredit
Kelmendi se nije proslavio ni u biznisu sa sladoledom koji je pokrenuo godinu dana nakon hotelijerskog. Sjedište firme Adolado je bilo u jednoj od Kelmendijevih kuća na Ilidži, a potom ga preseljava u tvornicu sladoleda u Hadžićima kod Sarajeva. Godinu dana poslije, 2006. godine, na stranicama jedne agencije za prodaju nekretnina oglašava prodaju tvornice.
Poslovni objekti u Hadžićima, ukupne površine 2.369 kvadratnih metara, i dalje se nalaze u vlasništvu ove firme, navedeno je u dokumentima registra Zemljišnoknjižnog ureda u Sarajevu. Vještačenjem je utvrđeno da samo objekti tvornice vrijede 4,3 miliona KM.
Nakon neuspjele prodaje, Adolado je 2011. godine nekretninu u Hadžićima založio kao garanciju za dva kredita kod banjalučke Nove banke AD čiji je ukupni iznos 200.000 KM.
Tvornica sladoleda je od početka rada, od 2005. godine, poslovala sa gubicima, a kredit nije ništa promijenio. Adolado je prošlu godinu završio sa gubitkom od 88.000 KM, uz dug dobavljačima od 867.000 KM, navedeno je u finansijskim izvještajima.
Osim imovine u BiH, Kelmendi posjeduje značajnu imovinu u Crnoj Gori i na Kosovu, o čemu je CIN ranije pisao. On je 2009. godine u Ulcinju investirao u gradnju Hotela Casa Grande, a u ovom crnogorskom ljetovalištu posjeduje i više stanova. Dvojica njegovih sinova su na Kosovu vodila benzinsku pumpu i lanac zlatara. Kelmendijeve nekretnine u Crnoj Gori i na Kosovu nisu blokirane.
Bosna i Hercegovina je u maju podnijela zahtjev za izručenje Nasera Kelmendija. U Državnom tužilaštvu kažu da se kosovske vlasti do sada nisu izjasnile na ovaj zahtjev.
