Željeli smo angažovati nekoliko laboratorija iz cijele zemlje kako bi testirali uzorke istog proizvoda u namjeri da vidimo da li će rezultati biti identični.
To se nije dogodilo.
Razlike u metodologiji rada laboratorija, te problemi sa kojima se Centar za istraživačko novinarstvo (CIN) iz Sarajeva susreo u pokušaju da organizuje ovo testiranje, ukazuju na nedostatak praćenja i različite standarde po kojima rade bosanskohercegovačke laboratorije.
Sa donošenjem novog Zakona o hrani, nadležnost za rad laboratorija koje vrše testiranje hrane za potrebe kantonalnih i entitetskih inspekcija i privatnih lica, biće prenesena na državnu Agenciju za sigurnost hrane. Međutim, službenici Agencije su izjavili da nemaju vremena za eksperiment koji bi za cilj imao utvrđivanje tačnosti laboratorijskih analiza.
Kantonalni inspektori ne provjeravaju rezultate, niti dobijaju uzorke iz laboratorija koje se nalaze van teritorije njihovog entiteta, Federacije BiH. Kažu da žele izbjeći troškove transporta.
Kako se u BiH ne primjenjuje jedinstvena metodologija testiranja hrane, zamisao da uzorke istog proizvoda različite laboratorije testiraju na istovjetan način pokazala se teško ostvarivom.
Primjera radi, stručnjaci sa sarajevskog Veterinarskog fakulteta, koji je nedavno vršio testiranje hrane za CIN, uzorke do laboratorije prenose u prenosnim frižiderima, zapakirane u papir, upravo onako kako su i prodati.
Obrazloženje je da prodavač ili proizvođač odgovaran i za higijensku ispravnost ambalaže u kojoj se hrana nalazi.
S druge strane, tehničari Zavoda za javno zdravstvo FBiH, uzimaju uzorke u sterilnim rukavicama i obučeni u bijele mantile. Uzorci se pohranjuju u posebne sterilne vrećice prije stavljanja u frižidere.
Svaka laboratorija tvrdi da je upravo njena metodologija ispravna.
Problemi su se pojavili kada je CIN uzorke hrane iz drugih gradova htio testirati u Sarajevu. Svaka laboratorija ima svoje područje djelovanja. Tako, na primjer, Veterinarski zavod iz Zenice kontrolu vrši samo na području Zeničko-dobojskog i Srednjobosanskog kantona, dok Veterinarski zavod iz Mostara pokriva Hercegovačko-neretvanski i Zapadnobosanski kanton.
Stoga se CIN sredinom prošlog mjeseca opredijelio da izvrši testiranje samo na području Sarajeva, te se za pomoć obratio Zavodu za javno zdravstvo FBiH.
Dva tehničara Zavoda su, uz pratnju reportera CIN-a, posjetili pet pekara: Kaiser, Klas, Sebilj, Poričanin i Sarajka, gdje su kupili proizvode od bijelog, crnog i kukuruznog brašna.
Ibrahim Kadrić Zulić, vlasnik privatne pekare Nina koja se nalazi preko puta tržnice Markale, odbio je učestvovati u testiranju, uz obrazloženje da on kontrolu radi svaki mjesec.
Uzorci kruha i peciva su spremljeni u sterilne vrećice i prijenosne frižidere i transportovani u tri različite laboratorije: laboratorij Zavoda za javno zdravstvo FBIH, laboratorij pri Zavodu za javno zdravstvo Kantona Sarajevo, te Mikrobiološki kemijski laboratorij za pregled i ispitivanje živežnih namirnica, pri Veterinarskoj stanici Sarajevo.
Rezultati sve tri laboratorije govore da namirnice odgovaraju Pravilniku u pogledu mikrobiološke ispravnosti, što znači da su sigurne za jelo.
No, primijećene su i određene razlike.
Veterinarska stanica u Sarajevu mjeri prisustvo stafilokoka u 0,01 gramu, dok Zavod za javno zdravstvo Kantona Sarajevo i Federalni zavod koriste mjerne jedinice od 0,1 gram.
Veterinarska stanica i Zavod za javno zdravstvo FBiH bilježe prisustvo ukupnog broja mikroorganizama dok Kantonalni zavod u Sarajevu to ne čini.
Također, Veterinarska stanica vodi zajedničku evidenciju o prisustvu kvasca i plijesni, dok ih Federalni zavod za javno zdravstvo bilježi odvojeno. Istu stavku sarajevski Kantonalni zavod za javno zdravstvo vodi pod nazivom plijesni i gljivice.
U pojedinim slučajevima jedna od laboratorija bi detektirala prisustvo bakterija koje druge nisu otkrile.
Primjera radi, u Bavarskom kruhu kupljenom u pekari Kaiser, Zavod za javno zdravstvo Kantona Sarajevo nije otkrio nikakve bakterije, dok su, s druge strane, Veterinarska stanica i Zavod za javno zdravstvo FBiH zabilježili 300 aerobnih sporogenih bakterija u 1 gramu, odnosno 350 živih organizama u 1 gramu.
Aerobne sporogene bakterije rastu uz prisustvo kisika. Neke vrste ove bakterije mogu dovesti do trovanja.
Nedim Brdarić, direktor kantonalne Veterinarske stanice Sarajevo, kaže da razlike u rezultatima i nisu toliko bitne. Uzorci se ne mogu smatrati identičnim samo zato što su uzeti sa police istog proizvođača, kaže on.
Laborant Merima Abazović, koja je potpisala rezultate do kojih je došao Zavod za javno zdravstvo Kantona Sarajevo, tvrdi da nije ništa čudno u tome što su druge dvije laboratorije pronašle bakterije, a njena nije.
‘Ipak nije identičan proizvod’, kaže Abazović. Ona kaže da bi se različiti rezultati mogli dogoditi i da je analiziran samo jedan kruh, u zavisnosti od toga ko je kruh dotakao rukom i kakvim je nožem presječen.
Abazović smatra da je konačni rezultat najvažniji, a to je da su dostavljeni proizvodi sigurni za konzumaciju.
Međutim, sa ovom tvrdnjom se ne slažu baš svi. Neki stručnjaci kažu da ako rezultati nisu identični, ljudi će izabrati onu laboratoriju koja će njihovim namirnicama dati prolaznu ocjenu.
Direktor Zavoda za javno zdravstvo FBiH Zlatko Vučina tvrdi da ako jedna laboratorija detektira prisustvo bakterija, a druga ne, to znači ‘da nešto nije u redu’.
I pored sumnje da laboratorije ne rade kako treba, on za to nema konkretan dokaz jer laboratorije niko i ne kontrolira. Kontrola laboratorija i standardizacija su jedina garancija za ispravnost laboratorijskih analiza.
