Greške koje dovode do smrti i invaliditeta

07.08.2014

Od 154 zdravstvena radnika koja su prijavljena zbog nesavjesnog liječenja pacijenata u BiH pravosnažno su osuđena četiri. Zbog njihovih grešaka pacijenti su umrli ili postali invalidi ali to uglavnom nije uticalo na njihove karijere.

IPrema Kodeksu medicinske etike i deontologije dužnost liječnika je da svoje životno usmjerenje posveti zdravlju čovjeka. (Foto: CIN)

Piše: Centar za istraživačko novinarstvo

Sanja Klokić je rodila mrtvo dijete zbog doktora kojem se obratila za pomoć. Umjesto da je zadrži u bolnici u trenutku kada je mjerni instrument pokazivao da njezinoj bebi srce ubrzano radi, on ju je poslao kući. Beba se ugušila, a ljekar je, nakon sudskog postupka, neometano nastavio raditi svoj posao na mjestu šefa Ginekološkog odjela u Općoj bolnici u Gračanici.

Prema podacima do kojih je došao Centar za istraživačko novinarstvo (CIN), u posljednjih pet godina tužilaštvima BiH su prijavljene 154 osobe za teška krivična djela protiv zdravlja ljudi, nesavjesnog liječenja i nepružanja medicinske pomoći. Podignuto je 15 optužnica, šest ljekara je oslobođeno optužbi a četiri su pravosnažno osuđena. Samo je jedan ljekar dobio zatvorsku kaznu.

Iako zbog njihovih grešaka neki pacijenti nisu preživjeli a drugi su postali invalidi, nijednom od osuđenih ljekara nije oduzeta dozvola za rad.  Prema saznanjima novinara CIN-a, dvoje još uvijek rade na mjestima gdje su i počinili krivična djela, ali pacijenti koji im se obraćaju za pomoć to ne znaju.

 Faruk Klokić Faruk Klokić kaže da je proces protiv doktora rijetkost, jer su oni mistificirani, mogu raditi šta hoće, a kazne koje im se izreknu su „nikakve“. (Foto: CIN)

U pravo vrijeme kod pogrešnog čovjeka

Bila je sredina jula 2008. godine kada je Sanja Klokić iz Doboja Istoka trebala roditi curicu. Iako je trudnoću vodila u obližnjem domu zdravlja, s obzirom da je bio vikend, sa suprugom se uputila na pregled u Opću bolnicu „Dr. Mustafa Beganović“ u desetak kilometara udaljenu Gračanicu. Doktor Adem Aljić ju je pregledao i uradio kardiotokografski zapis (CTG) kojim se mjere otkucaji srca bebe u trudnoći. CTG je registrovao da Sanjina beba ima ubrzan rad srca. Međutim, umjesto da je zadrži u bolnici, ljekar je pacijenticu poslao kući.

„Mi smo se tako razišli, pokupili nalaze, otišli djetetu kupiti krevet i kući“, prisjeća se Faruk Klokić u razgovoru sa novinarima CIN-a. Supruga o tome ne može da razgovara.

Klokić kaže da mu supruga tu noć od bolova nije spavala. Dijete se u toku noći ugušilo. Narednog dana ponovo su došli u gračaničku bolnicu gdje je utvrđeno da je dijete mrtvo. Klokići su upućeni u Klinički centar u Tuzli. Tamo im je dežurni ljekar rekao da su trebali doći dan prije te da čuvaju CTG snimak, jer će im trebati.

„Mi smo bili u pravo vrijeme na pravom mjestu, ali kod pogrešnog čovjeka“, ispričao je Klokić.

On je od tada mjesecima prikupljao dokumentaciju da bi podnio prijavu tužilaštvu. Nakon dvije godine Kantonalno tužilaštvo Tuzla je podiglo optužnicu protiv doktora Aljića. U sudskom procesu je dokazano da se život djeteta mogao spasiti da Aljić svoju pacijenticu nije poslao kući. U toku procesa je rečeno da je i život Sanje Klokić bio ugrožen, jer što je plod duže mrtav u materici, povećava se mogućnost da i majka umre.

Rašid Sardarov

Doktor Aljić je na suđenju pitao jednog od sudskih vještaka da li Klinika može primiti sve slučajeve gdje se kod ploda utvrdi ubrzan rad srca. Kako je navedeno u presudi, za sudiju je to bio pokazatelj da je ljekar vodio računa o nebitnim stvarima, odnosno organizaciji posla na Klinici u Tuzli, a da je olako držao da se stanje neće iskomplicirati. Za ovo djelo predviđena je zatvorska kazna do tri godine. Ipak presudom iz februara 2013. godine na Kantonalnom sudu u Tuzli doktor je osuđen na uvjetnu zatvorsku kaznu od šest mjeseci. U zatvor neće otići ako do februara 2015. godine ne počini novo krivično djelo. Njegova olakšavajuća okolnost je bila što ranije nije osuđivan i što je trudnoća vođena kod drugih kolega u Domu zdravlja Doboj Istok.

Nakon presude Aljić je nastavio raditi na poziciji šefa Ginekološkog odjela u Općoj bolnici u Gračanici,

Faruk Klokić kaže da Aljiću više ne bi dao ni psa da mu pregleda. „Mene je interesovala samo jedna stvar – da bude proglašen krivim! Da zna da nije bogom dat, da nije nedodirljiv, da će se uvijek naći neko dovoljno pametan i da ima, eventualno, dovoljno novca da to isprati do kraja“, kaže Klokić.

Svjestan je da od sudskog procesa, koji je potrajao pet godina, nema ličnu korist. „Ja što sam imao, ja sam izgubio. Ništa meni bolje neće biti, ali ja znam dobro koju on etiketu treba da dobije“, kaže.

Osuđujuća presuda nije ostavila nikakve posljedice na doktorovu karijeru. Osim što je zadržao funciju u gračaničkoj bolnici dobio je u međuvremenu i novi angažman u Domu zdravlja Doboj Istok. Tu dolazi dva puta sedmično. Stanovnice ove općine nemaju drugog ginekologa.

Tri njegove pacijentice iz naselja Klokotnica u općini Doboj Istok potvrdile su novinarima CIN-a da ne znaju da doktor Aljić pod uvjetnom kaznom dolazi na posao. Nisu znale da je zbog njega jedna beba mrtva. Sa tim ih nisu upoznali ni doktor ni uposleni u Domu zdravlja.

Direktor Doma zdravlja doktor Aladin Šabić kaže da se zapošljavanje u ovoj ustanovi obavlja po zakonu. „Ne osjećam se dužan da to ikome objašnjavam“, rekao je Šabić na upit novinara na koji način provjeravaju da li je neki uposlenik bio kažnjavan i kakva je politika ustanove prema zapošljavanju osuđenih osoba. Šabić kaže da presuda ne podrazumijeva da trebaju sa Aljićem raskinuti ugovor o radu i da on ima pravo da radi u svojoj i drugim ustanovama.

„Ne možete ni ja ni vi ni bilo ko nastupiti sa pozicije ‘meni se to ne dopada’“, kaže Šabić.

Aljić je odbio razgovarati sa novinarima. Iz Uprave gračaničke bolnice su naveli da su nakon presude „postupili u skladu sa zakonskim propisima“, ne objasnivši o kakvim postupcima je riječ.

U vrijeme kada je počinjeno ovo krivično djelo Krivični zakon Federacije BiH nije predviđao mogućnost da sud osuđenim osobama zabrani rad u struci. Tek je izmjenama Zakona u 2010. godini to omogućeno.

 Harun Drljević Harun Drljević, predsjednik Ljekarske komore Federacije BiH, kaže da Komora ne može oduzeti licencu liječniku ako nema zvaničnu informaciju o presudi. (Foto: CIN)

Komore ne znaju za presude

Iako sudovi nisu mogli zabraniti rad, prema entitetskim zakonima o zdravstvenoj zaštiti to su mogle uraditi ljekarske komore. One doktorima izdaju licence, bez kojih ne mogu raditi u struci. Komore mogu privremeno ili trajno zabraniti rad ljekarima koji su osuđeni za neko krivično djelo.

Prema istraživanju CIN-a, to se u praksi rijetko dešava. U posljednjih pet godina od 12 ljekarskih komora samo su dvije imale slučajeve oduzimanja licence osuđenim ljekarima.

U Ljekarskoj komori Kantona Sarajevo kažu da su licencu oduzeli ginekologu Zijadu Lagumdžiji koji je 2008. godine zbog korupcije pravosnažno osuđen na četiri mjeseca zatvora te kardiohirurgu Ognjenu Šimiću koji je za isto krivično djelo osuđen 2011. godine na dvije i po godine zatvora. Obojica su u međuvremenu umrli.

Ljekarska komora Republike Srpske (RS) u dopisu CIN-u navodi da su privremeno oduzeli licencu jednom doktoru. Odbili su reći o kome se radi i koje je krivično djelo počinio. Međutim, podaci iz okružnih i osnovnih sudova u RS-u pokazuju da na području koje pokriva ova Komora nije bilo osuđujućih presuda protiv ljekara za nesavjesno liječenje i nepružanje medicinske pomoći u zadnjih pet godina.

Predstavnici ljekarskih komora, na čijem području je bilo pravosnažnih presuda protiv ljekara,  kažu da za to nisu znali. Sud nije obavezan da ih obavijesti, a sami nisu došli do tih informacija.

Harun Drljević, predsjednik Ljekarske komore Federacije BiH, kaže da će svaka komora oduzeti licencu ukoliko dobije zvaničnu informaciju o presudi.

„A, isto tako, nemojte očekivati da će to uraditi jedan predsjednik komore ako ne dobije službeno papir. Prvo što je to neozbiljno, drugo što mu je to kolega“, dodaje.

Osuđeni doktor Aljić je član Ljekarske komore Tuzlanskog kantona u kojoj su tek od novinara CIN-a saznali da postoji presuda protiv njega. Nakon posjete CIN-a Faruk Klokić je Aljića prijavio Ljekarskoj komori. Lejla Šehović, generalna sekretarka Komore, kaže da je slučaj u proceduri, nakon čega će biti odlučeno da li će biti oduzeta licenca.

Bolnica u Gračanici U gračaničkoj Općoj bolnici „Dr. Mustafa Beganović“ je sredinom 2008. godine doktor Adem Aljić pregledao Sanju Klokić. Zbog njegovog propusta ona je izgubila bebu. (Foto: CIN)

Presječeni živac

Ni Ljekarska komora Unsko-sanskog kantona (USK) nije nikome oduzela licencu, iako su na tom području u zadnjih pet godina izrečene pravosnažne presude doktorima Anisu Alagiću i Hamdiji Eškiću. U Ljekarskoj komori kažu da za njihove presude nisu ni čuli.

Zbog doktora Alagića bišćanin Zijad Zanačić je trajni invalid. On je u oktobru 2005. godine došao u Kantonalnu bolnicu u Bihaću da odstrani masno tkivo kod koljena. Primio ga je doktor Alagić koji je tada bio stažista na Hirurškom odjelu i nije smio samostalno operisati. Ipak je to učinio i pacijentu je presjekao živac u nozi.

Zanačić je u razgovoru sa novinarima CIN-a rekao da je vidio da je doktor mlad, ali da nije znao da je stažista, jer mu on to nije ni rekao niti ga je upozorio na moguće komplikacije zahvata. Dodaje da je osjetio bol kada mu je doktor presjekao živac, ali da u tom trenutku nije znao da se to i desilo.

Umjesto da iz bolnice izađe zdrav, Zanačić je postao invalid. „Nisam mogao stopalo podići, kao što ne mogu ni sada“, objasnio je.

Tužilaštvo u Bihaću je podiglo optužnicu u aprilu 2008. godine, a postupak je okončan četiri godine poslije. Doktor Alagić je priznao krivicu i dobio je uvjetnu kaznu od šest mjeseci zatvora koja nije izvršena, budući da do februara ove godine, prema evidenciji pravosudnih organa, nije napravio novo krivično djelo.

Alagić nije ostao bez dozvole za rad. Sada radi kao hirurg plastičar u Kantonalnoj bolnici „Dr. Irfan Ljubijankić“ u Bihaću. U Upravi ove bolnice znaju da je Alagić osuđen, ali kažu da on i dalje radi, jer mu to sud nije zabranio.

Doktor Fehim Kadić, predsjednik Ljekarske komore USK-a, kaže da nikada nije čuo za Alagićevu presudu, čak ni iz privatnih kuloara. On kaže da bi se sve propisane procedure provele, samo je problem u dostupnosti informacija.

„Nas ne obavještavaju niotkud da se vodi postupak protiv ljekara, tako da mi nemamo uvid. (…) Krivo mi je što se nešto dešava u mom fahu, a da ja nisam obaviješten“, kaže Kadić i dodaje da sud nije dužan da ih obavijesti o tome, ali da bi „normalno bilo“ da ih je obavijestio direktor Bolnice.

Iz Uprave Bolnice kažu da ne znaju je li neko iz bolnice o ovome obavijestio Komoru.

Alagić nije želio komentarisati slučaj jer, kaže, da se to desilo davno.

Rašid Sardarov

Povjerenje u doktore

Kadić kaže da nije čuo ni za Hamdiju Eškića, doktora kojeg je Kantonalni sud u Bihaću u maju 2011. godine pravosnažno osudio na uvjetnu kaznu zatvora od jedne godine koja nije izvršena jer u toku dvije godine nije počinio krivično djelo.

Eškić je osuđen jer je zbog njegovog načina liječenja desetomjesečna djevojčica Adisa Šabić iz Velike Kladuše umrla. U januaru 2002. godine doktor Eškić je bio dežurni ljekar u Domu zdravlja Velika Kladuša. U njegovoj smjeni Sebiha Atajić je dovela na pregled svoju curicu koja je nekoliko dana povraćala, imala proljev i povišenu temperaturu.

Tokom sudskog procesa je utvrđeno da Eškić nije uradio laboratorijske pretrage, već je bebi odmah propisao lijekove koji nisu bili dovoljni da je izliječe. Djevojčica je dehidrirala i narednog jutra umrla. Eškić se na sudu branio time da majka nije tražila da djetetu da infuziju.

„Nije bilo indikacija da je to potrebno, jer je beba bila vesela“, izjavio je Eškić tokom suđenja. On je još dodao da nije mogao uraditi laboratorijske nalaze jer laboratorija ne radi po noći, ali da takva analiza nije bila ni potrebna s obzirom na pregled djeteta.

„Djetetu nisu date upute za takvu analizu, nisam našao za shodno – nije to meni bio prvi slučaj. Te lijekove koje sam ja propisao propisuju se u pedijatriji“, izjavio je Eškić koji je fizijatar, ali je tada privremeno radio kao liječnik opće prakse.

U Domu zdravlja Velika Kladuša kažu da je doktor Eškić kod njih bio zaposlen na određeno vrijeme. Angažman mu je prestao u julu 2002. godine. Eškić, koji je prema saznanjima CIN-a već deset godina u penziji, sada živi u Sarajevu. Novinari CIN-a su dva puta posjetili kuću u kojoj živi i nisu ga pronašli. Njegova supruga je odbila reći novinarima gdje se Eškić nalazi.

Anesteziologinja iz Sarajeva Amila Cvijetić-Koldžo jedina je doktorica koja je osuđena na zatvorsku kaznu. Dajući epiduralnu anesteziju pri porodu, ona je 2007. godine Svjetlani Zukić oštetila ovojnicu kičmene moždine. Ovu grešku nije nikome prijavila, a pacijenticu je nastavila neadekvatno liječiti u njenom domu, što je naposljetku dovelo do smrti. Osuđena je na tri godine zatvora.

CIN-ovo istraživanje je pokazalo da je doktorica Cvijetić-Koldžo radila na Kliničkom centru Univerziteta u Sarajevu četrnaest mjeseci nakon presude. Doktorica je 6.jula ove godine upućena na izdržavanje zatvorske kazne u Tuzlu. Nakon toga je dobila i otkaz na poslu.

Istraživanje koje je za potrebe CIN-a u martu 2014. godine uradila Agencija za ispitivanje javnog mnijenja IPSOS pokazalo je da 14 posto ispitanika smatra da je prilikom njihovog liječenja došlo do greške ljekara. Ipak, devet od njih deset ništa nije poduzelo u tim slučajevima. Više od 90 posto ispitanika je reklo da ima povjerenje u znanje svojih doktora.

Istraživanje je urađeno na uzorku od hiljadu građana sa područja čitave BiH koji su osigurani i koji su u protekloj godini bar jednom bili kod ljekara.

Objavljeno 07. 8. 2014.

KOMENTARI


Ostavite komentar

Vaša email adresa neće biti objavljena. Označena polja je obavezno popuniti.

Bijeli hljeb

Energopotencijal u BiH

Javne nabavke