Vlada Federacije Bosne i Hercegovine (FBiH) je u proteklih 10 godina potrošila najmanje 12,5 miliona KM za najam poslovnih prostora, te kupovinu zgrade i zemljišta u Mostaru. Iako su joj na raspolaganju brojne državne nekretnine u ovom gradu, vladina ministarstva i uprave su podstanari u objektima u vlasništvu Islamske zajednice i nekolicine privatnika povezanih sa vladajućim strankama.
Mostarski slučaj nije jedini. Visoki troškovi rente opterećuju gotovo sve budžete u zemlji. Vlasti BiH i FBiH svake godine troše milione KM poreskih obveznika, umjesto da grade svoje objekte ili koriste one u vlasništvu države. Republika Srpska (RS) je problem smještaja riješila izgradnjom vladine zgrade u Banjoj Luci. Međutim, ovaj projekat je pod istragom Tužilaštva BiH zbog znatno viših troškova gradnje od ugovorenih i kupovine preskupog inventara.
Budžeti entiteta pokazuju da su se troškovi unajmljivanja povećali sa 6,6 miliona KM iz 2005. godine na 10,5 miliona KM, koliko vlasti planiraju potrošiti u 2010. godini. Ukoliko ovogodišnji budžeti ne budu izmijenjeni, ukupni troškovi najamnina u tih šest godina biće 51,8 miliona KM.
Institucije na državnom nivou u ovoj godini na iznajmljivanje planiraju potrošiti 10,5 miliona KM.
Revizori već godinama upozoravaju na neisplativost izdataka za rentu, a predstavnici vlasti su i sami više puta zaključili da je gradnja vlastitih zgrada ne samo trajno, već i isplativije rješenje. Međutim, oni svoje zaključke ne provode u djelo ili to čine jako sporo i u uz propuste.
Kupili zgradu, nisu je uknjižili
Prije 10-tak godina Vlada FBiH kupila je veći dio poslovne zgrade u centru Mostara u ulici Dr Ante Starčevića, koju je ranije na državnom zemljištu nelegalno sagradila firma Inter-Invest, u vlasništvu Dinka Dike Slezaka, prijeratnog trgovca i vlasnika robne kuće u Mostaru. Nakon rata Slezak je dio bogatstva stekao u poslu sa kladionicama, a novac je ulagao u gradnju i kupovinu nekretnina.
‘Ko je jak, taj gradi’, kaže Marina Deronjić, načelnica Odjela za urbanizam i građenje mostarske Gradske uprave. Objašnjava kako je u to vrijeme Mostar bio podijeljen i neuređen grad.
Tokom 1999 Inter-Invest je podnio zahtjev za naknadnu legalizaciju izgrađene zgrade.
Na pitanje novinara Centra za istraživačko novinarstvo (CIN) iz Sarajeva kada je zgrada legalizovana i koliko je za to plaćeno, Deronjić je rekla da ne zna i da je dokumentacija o ovom slučaju nepotpuna i nesređena. Mada je obećala da će kompletirati spis i dati ga na uvid CIN-u, Deronjić nakon septembra nije više odgovarala na pozive novinara.
Slezak je jedan dio zgrade prodao institucijama FBiH koje ga nisu uknjižile kao svoje vlasništvo. U to vrijeme graditelj nije imao dozvolu za gradnju.
Nekretninama za potrebe Vlade FBiH upravlja Službe za zajedničke poslove organa i tijela FBiH. Direktor Službe Haris Ihtijarević kaže da se ne može sjetiti koliko je Vlada FBiH tačno platila ali da misli da je cijena bila oko 5 miliona KM, te da će provjeriti ugovor i naknadno ga dostaviti novinarima. Nakon više ponovljenih zahtjeva dostavljen je samo ugovor o kupovini kancelarijskog prostora površine 222,8 metara kvadratnih.
Na ugovoru sklopljenom u februaru 1999. godine stoji da je Investicijska banka FBiH koja se nalazi u vlasništvu Vlade kupila od Inter-Investa kancelarijski prostor po cijeni od 657.260 KM. Prostor je trebao biti spreman za useljenje u junu 1999. godine.
Naknadno je, ugovorom od 17. jula 2000. godine, Banka prodala ovaj prostor Službi za zajedničke poslove.
Ihtijarević kaže da se ugovor kojim je regulisana kupovina ostalog kancelarijskog prostora nalazi u Ministarstvu finansija FBiH. Iz ministarstva kažu da se ugovor nalazi kod Ihtijarevića.
Dok službenici Vlade prebacuju odgovornost za propuste jedan na drugog, Vladi FBiH prijeti opasnost da nepovratno izgubi dio zgrade u kojem je smješteno 10 institucija FBiH. Vlada se u zemljišnim knjigama nikada nije upisala kao vlasnik, a dugovanja Slezakove firme pristižu na naplatu.
Pravosnažnom presudom Kantonalnog suda u Mostaru iz augusta 2009. godine Inter-Invest je dužan platiti blizu 1.3 miliona KM duga njemačkoj firmi Wirtgen International GmbH po osnovu neispunjenog ugovora. Sa pripadajućim godišnjim kamatama od 12 posto, računajući od 15. aprila 2006. godine, dug Slezakove firme iznosi više od 1.9 miliona KM.
Zastupnik njemačke firme, advokat Nusret Mešić, je tražio da se nekretnine Inter-Investa prodaju na sudskoj dražbi, kako bi se dug naplatio. Njemačka firma je na listi nekretnina za prodaju stavila i zgradu u ulici Ante Starčevića.
Ihtijarević je negirao mogućnost da Vlada izgubi kupljeni dio zgrade jer je, kako kaže, Vlada platila a Slezak uzeo pare. Dodaje da ne zna zašto nikad nije podnesen zahtjev za uknjižbu vlasništva.
Tuđe plaćamo – svoje dajemo
Naposljetku se Slezakova zgrada pokazala kao premala za smještaj svih institucija pa je u oktobru 2005. godine Vlada FBiH posredstvom Službe unajmila tri nekretnine u Mostaru – u vlasništvu Islamske zajednice te privatnika povezanih sa Strankom demokratske akcije (SDA) i Hrvatske demokratske zajednice (HDZ). Samo u 2009. godini Vlada FBiH je za kancelarijski prostor u ove tri zgrade platila 838.694 KM.
U zgradu Projektant u ulici Stjepana Radića Vlada FBiH je u prostor od 1.837 metara kvadratnih smjestila tri institucije: Ministarstvo obrazovanja i nauke, Ministarstvo razvoja, poduzetništva i obrta te ispostavu Poreske uprave FBiH. Zgrada pripada firmi Projektant koja je privatizovana 2001. godine, a u kojoj Marinko Rozić, donator HDZ-a ima 66 posto udjela.
Rozić je bio dioničar i član Uprave Hercegovačke banke u vrijeme kad ju je Ured visokog predstavnika (OHR) stavio pod prinudnu upravu, zbog sumnje za pranje novca i finansijske pronevjere.
U takozvanu zgradu Korzo, u ulici Mostarskog bataljona, Vlada je u 994 metra kvadratna smjestila Ministarstvo energije i rudarstva. Suvlasnik zgrade je advokat Faruk Ćupina, član SDA.
Ćupina kaže da je sve teklo u skladu sa zakonom i da u vrijeme potpisivanja ugovora 2005. godine nije bio član SDA. Ovoj stranci je pristupio 2008. godine kao kandidat za Gradsko vijeće Mostara.
Treću zgradu površine 663 metra kvadratna Vlada FBiH je unajmila od Islamske zajednice i u nju je smjestila Ministarstvo prometa i komunikacija. Predstavnik Islamske zajednice u Mostaru koji je potpisao ugovor o najmu je Ramiz Jelovac, član SDA. Jelovac je na izborima 2010. obnovio mandat u Skupštini Hercegovačko-neretvanskog kantona.
Sve ugovore o najmu je u ime Vlade FBiH, potpisao Ihtijaravić.
Ured za reviziju FBiH još od 2006. godine upozorava da je plaćanje visokih iznosa za najamninu neopravdano i neracionalno te da treba trajno riješiti smještaj institucija u Mostaru.
‘Država je skupa igračka’, kaže Ihtijarević.
Zemljište za tri miliona KM
U decembru 2007. godine Vlada je za 3 miliona KM kupila građevinsko zemljište površine 1.639 metara kvadratnih od firme čiji su većinski vlasnici Ante Vidačak, član HDZ-a i članovi njegove porodice. Na zemljištu se nalazi ruševina hotela Hercegovina.
Prema riječima Danice Petrović iz Službe za zajedničke poslove FBiH, Vlada na ovom mjestu planira napraviti zgradu površine od oko 10.000 metara kvadratnih gdje bi smjestila sve svoje institucije koje imaju sjedište u Mostaru.
Krajem 2008. godine Vlada je Vidačaka imenovala za predsjednika Nadzornog odbora Razvojne banke FBiH, a u aprilu 2009. godine i za člana Nadzornog odbora Direkcije za ceste FBiH.
Međutim, Vlada već skoro tri godine na tom zemljištu ne može početi gradnju zbog neriješenih imovinskih odnosa. U sklopu hotelskog kompleksa su bila i dva stana i poslovni prostor koje vlasnici potražuju.
Odjeljenje za urbanizam i građenje Mostar je 2010. godine dalo Vladi dozvolu za uklanjanje ruševine hotela Hercegovina. Međutim, ostaje problem prava nad imovinom koji će se morati riješiti prije nego počne izgradnja nove zgrade. Mada su revizori predlagali da Vlada raskine kupoprodajni ugovor kako bi zaštitila uložena budžetska sredstva, to nije učinjeno.
Ihtijarević kaže kako je uzrok kašnjenja spora gradska administracija u Mostaru, a ne neriješeni imovinski odnosi. Dodaje kako je zemljište kupljeno direktnom pogodbom jer je parcela graničila sa srušenom zgradom Željeznica FBiH, pa će Vlada objedinjavanjem tih parcela dobiti lokaciju površine 3.075 metara kvadratnih za izgradnju zgrade.
Iz zemljišne dokumentacije koju je ove godine prikupio OHR vidljivo je da se samo nekoliko stotina metara dalje od mjesta na kome je Vlada kupila zemljište za 3 miliona KM, nalaze zgrada i parcela površine 2.842 metra kvadratna u državnom vlasništvu. Osim toga, u užem centru Mostara nalazi se više od 33.000 metara kvadratnih zemljišta, također u državnom vlasništvu.
Zakon o privremenoj zabrani raspolaganja imovinom BiH zabranjuje prodaju ili prenos vlasništva, ali ne i korištenje nekretnina. Međutim, dok Vlada FBiH u Mostaru i Sarajevu godinama plaća skupe najamnine, nadležna Službe za zajedničke poslove organa i tijela FBiH još nije ni popisala sve nekretnine kojima raspolaže, uprkos preporukama revizora.
Većinu popisanih poslovnih prostora godinama besplatno koriste privatnici, udruženja i političke partije. Prema revizorskom izvještaju o poslovanju Službe u 2009. godini, od 236 popisanih prostora zakupnina se fakturiše za samo 27 njih.
Ihtijarević novinarima CIN-a nije dao na uvid listu nekretnina kojima raspolaže Vlada FBiH, uz obrazloženje da ne postoji jedna integralna lista na kojoj su nekretnine pobrojane već se radi o mnogo dokumenata rasutih na raznim lokacijama.
Gavrilo Grahovac, predsjednik komisije Vlade FBiH koja nadgleda proces preseljenja odbio je dati intervju za CIN.
O ovoj temi nisu željeli razgovarati ni bivši premijer Nedžad Branković, ni aktualni ministar finansija Vjekoslav Bevanda.
