Dugovanja ministra Radeljaša

Esedu Radeljašu su poslovni partneri dali šest i po miliona KM da završi ugovorene poslove. On je veliki dio novca zadržao, a dogovor nije ispoštovao.

Esed Radeljaš

Ministar privrede BPK-a Esed Radeljaš je od partnera uzeo milione maraka za poslovne dogovore koje nije ispoštovao. (Foto: Slobodna Bosna)

Piše: Centar za istraživačko novinarstvo (CIN)

Prije nego što je postao ministar privrede Bosansko-podrinjskog kantona (BPK), Esed Radeljaš se okušao u građevinarstvu. Za tri godine je sa bivšim ministrom i stranim poduzetnikom dogovorio dva posla, vrijedna 11 miliona KM, a poslovni partneri su mu dali više od polovine novca za obećanja koja nije mogao ispuniti. Radeljaš nije ništa izgradio, a njegovi partneri tvrde da je zadržao 5,8 miliona KM. Zbog toga su ga tužili Općinskom sudu u Sarajevu, preko kojeg pokušavaju vratiti svoj novac.

Ministarski dogovor

U aprilu 2009. godine Radeljaš je sa Alijom Delimustafićem, bivšim ministrom Policije Bosne i Hercegovine (BiH), potpisao ugovor o zajedničkoj gradnji poslovno-stambene zgrade u sarajevskom naselju Nedžarići, vrijedan nešto više od osam miliona KM. U to vrijeme je Radeljaš bio vijećnik u Vijeću Općine Novi Grad kojoj pripada ovo naselje.

Radeljaš, zemljište Nedžarići Esed Radeljaš je 22 duluma zemljišta u sarajevskoj industrijskoj zoni dobio na poklon od Alije Delimustafića, a potom ga poklonio svom stranačkom kolegi Rasimu Smajiću. (Foto: CIN)

On se ugovorom obavezao da će pribaviti dozvolu za gradnju, koju izdaje ova općina, i do kraja 2009. godine izgraditi dio objekta. Delimustafićeva obaveza je bila finansiranje izgradnje. Radeljašu je do dana potpisivanja ugovora o izgradnji isplatio 5,3 miliona KM, piše u ugovoru.

Međutim, prema dokumentaciji kojom raspolaže Centar za istraživačko novinarstvo (CIN), Radeljaš je znao da ne može završiti dogovoreni posao.

CIN je ranije pisao kako je Radeljaš od sarajevske Općine Novi Grad na ovoj lokaciji krajem 2006. godine dobio pet parcela, ukupne površine oko dulum i po. Ove i još dvije parcele koje je Radeljaš ranije kupio su činile cjelinu na kojoj je trebala biti izgrađena zgrada. Međutim, Radeljaš je prešutio Delimustafiću da je svoje parcele već prodao sarajevskoj firmi “Zeuz”, zbog čega gradnja nije bila moguća. Vlasnik ove firme je bio slovenski poduzetnik Marjan Pišljar sa kojim je Radeljaš sredinom 2006. sklopio sličan posao.

 Rasim Smajić Zastupnik u Skupštini Kantona Sarajevo Rasim Smajić je prije sedam godina dobio na poklon 22 duluma zemljišta od svog stranačkog kolege Eseda Radeljaša. (Foto: CIN)

Pišljar je tada od Radeljaša kupio dvije parcele u Nedžarićima za 250 hiljada KM. Nalazile su se uz općinsko zemljište koje su zajednički zacrtali u poslovnim planovima, a na kojem je Radeljaš već počeo bespravnu gradnju. Dogovorili su se da Radeljaš zemljište kupi ili zakupi, a objekat sruši ili legalizuje. Pišljar mu je za taj posao dao kaparu od 1,21 milion KM.

“On nije ništa uradio”, kaže Pišljar.

Radeljaš je nakon uplate podijelio novac na račune drugih ljudi. Dio od milion KM prebacio je na svoj drugi račun, račun svog brata Asima i račune još sedam osoba. Zato je Agencija za istrage i zaštitu BiH (SIPA) pokrenula istragu zbog sumnje u pranje novca, a Sud BiH je svima blokirao račune.

Pišljar za CIN kaže da je istraga pokazala da pranja novca nije bilo, nakon čega su on i Radeljaš u martu 2009. godine prekinuli saradnju, uz dogovor da Radeljaš sav novac od kapare vrati, što on nije uradio. Pišljar je zadržao parcele, a kaže da mu je Radeljaš ostao dužan oko pola miliona KM.

Mjesec dana kasnije Radeljaš je počeo saradnju sa Delimustafićem, ali mu nije rekao da više nije vlasnik svoje dvije parcele. Bez njih je gradnja bila nemoguća jer sa općinskim zemljištem čine građevinsku cjelinu.

Prema ugovoru, Delimustafić mu je za izgradnju zgrade dao 5,3 miliona KM u gotovini, a umjesto ostalih 2,7 miliona KM Radeljaš je dobio Građevinsku firmu “Ingra“. Uz to, Delimustafić se obavezao da će mu isplatiti i naknadu od 6,6 milion KM, ne navodeći da li se radi o novcu ili drugoj vrsti imovine.

Iz “Ingre” tvrde da je riječ o protuvrijednosti zemljišta od 22 duluma u Nedžarićima koje je firma kupila sredinom 2007. godine od članova sarajevske porodice Moravac. Tada su ga platili skoro 1,5 miliona KM, ali ga je Delimustafić dvije godine kasnije za dogovor sa Radeljašem procijenio na skoro četiri i po puta veću vrijednost.

Radeljaš je razliku od skoro četiri miliona KM trebao vratiti do sredine 2012. godine, ali to nije učinio.

U julu 2009. se upisao u sudski registar kao vlasnik “Ingre”, a nakon 13 dana je 22 duluma njenog zemljišta poklonio Rasimu Smajiću, stranačkom kolegi iz BOSS-a. Prema ugovoru, Smajić je poklon “prihvatio sa zahvalnošću”.

Za razliku od Delimustafića, koji je vrijednost zemljišta povećao, Radeljaš ju je umanjio 15 puta u odnosu na kupovnu cijenu, procijenivši ga u Ugovoru o poklonu na samo 100.000 KM.

Četiri mjeseca kasnije Radeljaš firmu bez zemljišta vraća Delimustafiću, a “Ingra” 2013. godine tuži Smajića i traži poništenje ovog ugovora. Smajić, zastupnik u Skupštini Kantona Sarajevo (KS), nije htio razgovarati sa novinarima CIN-a o poklonu jer je postupak u toku.

Radeljaš, imanje Esed Radeljaš je tražio novac na zajam da bi sagradio kuću na Drini u Goraždu. (Foto: CIN)

Iste godine je Delimustafić tužio Radeljaša Općinskom sudu u Sarajevu zbog kršenja Ugovora o izgradnji, tražeći da mu Radeljaš vrati uloženih 5,3 miliona KM. Kako bi osigurao moguću naplatu potraživanja, Sud je Radeljašu zabranio da do kraja postupka proda, iznajmi ili prenese na drugog svoje nekretnine: kuću u Nedžarićima, vikendicu u Blažuju i zemljište u Foči.

Delimustafić nije u BiH, a preko svojih advokata je poručio da ne može razgovarati dok je postupak u toku.

Radeljaš mjesecima ne odgovara na pozive novinara CIN-a. U sudskim dokumentima piše da je na jednom od ročišta kazao da je Delimustafić ostao njemu dužan.

“To je njegova tvrdnja. Kad sam ja bio na tom ročištu, najinteresantnije je od svega bilo što je on rekao da će iznijeti to kao problem na parlamentu. Ja sam mu tad rekao da ne smije koristiti klupe parlamenta za pritisak na sud i onda je ušutio”, kaže Delimustafićev advokat Vlado Adamović.

Nevraćena pozajmica

Radeljaš je nastavio sumnjivim obećanjima dolaziti do novca i kada je postao političar. U aprilu 2013. godine je od sarajevskog poduzetnika Mehe Mušića posudio 200.000 KM. U to vrijeme je bio zastupnik u Skupštini KS-a, delegat u Parlamentu Federacije BiH i predsjednik Upravnog odbora Zavoda zdravstvenog osiguranja KS-a.

Pozajmicu su ovjerili potvrdom u kojoj piše da će Radeljaš vratiti novac do kraja iste godine. On to nije uradio pa ga je Mušić tužio polovinom 2015. godine Općinskom sudu u Sarajevu. U odgovoru na tužbu Radeljaš je rekao da nije uzeo novac i da ne može sa sigurnošću reći da je na potvrdi o pozajmici njegov potpis niti kako se našao na tom dokumentu.

Meho Musić Privatni poduzetnik Meho Mušić je posudio 200.000 KM Esedu Radeljašu koji to poriče. (Foto: CIN)

Radeljaš je potvrdu o pozajmici potpisao kao Esad, iako mu je ime Esed. Ovakva greška u imenu mu je ranije pomogla da izbjegne zatvorsku kaznu. Naime, on je 2005. godine osuđen zbog prevare na godinu dana zatvora. U zatvor nikada nije otišao jer je u presudi bilo navedeno da se zove Esad, a ne Esed, što je u formalnom smislu moglo značiti da je riječ o drugoj osobi. Ispravka greške u imenu je trajala četiri godine pa je nastupila zastara izvršenja kazne o čemu je CIN već pisao.

“Kad sam ja to pročitao, isti slučaj je i ovo. To je ono kad je rekao Esed – Esad, isto! Isto!”, kazao je Mušić novinarima CIN-a koje je pozvao nakon što je pročitao priču.

On živi u Beču od 1992. godine, a u BiH ima firmu “Bosnamed” koja trguje medicinskom opremom. Kaže da je Radeljaša upoznao slučajno kada je otišao u njegovu autopraonicu. Radeljaš mu je prišao i počeo razgovor.

“Dolazi mi neki čovjek, kaže: ‘Vi ste u Beču?’ Kažem ja jesam. Kaže: ‘Taman ste došli, ovo je moje’”. Donese dvije kafe iz automata i mi smo dok su oni prali ćaskali”, prisjeća se Mušić. U autopraonicu je navraćao nekoliko puta, a onda ga je Radeljaš pozvao na doručak.

“Sjećam se dobro, jeli smo puru i kiselo mlijeko. Pitam ga ja kako napreduje radnja.”

Na to mu je Radeljaš odgovorio da ima poslovnih problema. “Kaže on meni: ‘Slab sam s parama, bi li mi posudio malo para?’”

Mušić kaže da mu je tada dao 5.000 KM koje je on vratio za deset dana, kako je i obećao. Poslije toga mu je nekoliko puta posuđivao manje iznose.

“Uzme ti pare, pa ti vrati”, opisuje Mušić. “Volio se šaliti, volio se zezati, jednostavno napravi klimu – narodski čovjek.”

U aprilu 2013. godine Radeljaš je od Mušića zatražio veću pozajmicu. Ispričao mu je da na Drini u Goraždu pravi kuću i da mu je sve u ratu stradalo. Kazao mu je i da ima mnogo zemlje, ali je ne može staviti pod hipoteku dok ne sredi zemljišne knjige.

“Pitam ja: ‘Esade, koliko ti treba para?’ Kaže on: ‘300.000 KM’. Pobogu, Esade, to je puno para. ‘Meho, rahmeta mi babina, vratit ću ti’”, opisuje Mušić susret sa Radeljašem.

Prema potvrdi koju su potpisali, Radeljaš je uzeo 200.000 KM. Mušić kaže da ga je tokom 2014. godine nekoliko puta pitao kada će vratiti novac. Njihov zadnji susret je završio prepirkom, a onda ga je Mušić tužio Općinskom sudu u Sarajevu.

“Neko mu mora stati na kraj”, kazao je Mušić.

Kuća koju je Radeljaš pominjao Mušiću je luksuzna vila sa velikim dvorištem i bazenom na obali Drine.

Objavljeno 16. 3. 2016.

Jedan Odgovor na Dugovanja ministra Radeljaša

  1. Pingback: Sva dugovanja ministra Eseda Radeljaša - Sarajevograd.INFO - Informativno zabavni portal

Ostavite komentar

Vaša email adresa neće biti objavljena. Označena polja je obavezno popuniti.

*

Možete koristiti ove HTML oznake i atribute: <a href="" title=""> <abbr title=""> <acronym title=""> <b> <blockquote cite=""> <cite> <code> <del datetime=""> <em> <i> <q cite=""> <strike> <strong>