Nisu samo poslodavci ti koji imaju korist od zaobilaženja pravila i neprijavljivanja radnika. I neki od radnika su naučili da eksploatišu sistem.
Najčešći prekršioci zakona su mlade osobe koje po prvi puta traže posao.
Ranka Mišić, predsjednica Saveza sindikata Republike Srpske kaže da radnici, stari između dvadeset i trideset godina, smatraju da im ne treba zdravstveno osiguranje, te da do odlaska u penziju imaju još nekoliko decenija. Oni su i više nego spremni da pristanu da rade za šefove koji će im ponuditi nešto veće plate umjesto da ih prijave.
S druge strane, prema riječima predstavnika penzionerskih udruženja, i penzioneri, u želji da poboljšaju svoje kućne budžete, prihvaćaju razne poslove, iako na taj način mogu skrenuti na sebe pažnju nadležnih institucija i izgubiti penziju. Sva pitanja su im suvišna.
Radnici kompanija koje su u teškom položaju također ponekad objeručke prihvaćaju druge poslove za koje neće biti prijavljeni. Na taj način primaju platu, ali i dalje drže pozicije u kompanijama u koje su investirali mnogo vremena. Nadaju se, nekada bezrazložno, da će njihove firme oživjeti, uplatiti im zaostale doprinose i tako im omogućiti da se penzionišu na vrijeme.
Ilija Kalajdžić, predsjednik Sindikata Distrikta Brčko kaže da udovice, čiji su muževi poginuli u ratu, imaju pravo na penzije i zdravstveno osiguranje, osim ako nisu zaposlene i prijavljene, zbog čega neke od njih rade na crno. Kao i penzioneri, ni one ne žele izgubiti državne beneficije, nego ih pokušavaju dopuniti vlastitim primanjima.
Nezaposleni radnici također imaju razloga da rade na crno. Ako su prijavljeni u jednom od zavoda za zapošljavanje u BiH, država plaća njihovo zdravstveno osiguranje. Povremenim radom na crno mogu doći i do kakvih takvih plata. Istraživanje koje je za Centar za istraživačko novinarstvo (CIN) iz Sarajeva proveo Prism Research u decembru prošle godine, je pokazalo da je blizu 69 odsto radnika koji rade na crno prijavljeno u jednom od zavoda za zapošljavanje u BiH.
